FATIMA, 1922. Sve je bilo uništeno, osim - kipa

Kad je izvorna kapela u dolini minirana 6. svibnja 1922. godine, uništeno je sve osim kipa. Zabilježena su čuda koja su se dogodila u vezi sa štovanjem pred njim. Svakako je posebno čudo s golubicama koje se dogodilo na tom kipu 1946. godine. Bilo koja od tih činjenica može utjecati na poznati naziv „čudesan“.

Nema nikakva razloga da se taj kip u kapeli Ukazanja zamijeni. Papinski ga je legat svečano okrunio. On godinama predstavlja Gospu na mjestu ukazanja. No iako moramo prihvatiti kip zbog njegove tradicionalne i poznate važnosti, nije potrebno kopirati ni ponavljati brojne detalje u kojima se razlikuje od Lucijina opisa. Izvorni kip valja ostaviti na njegovu počasnom mjestu, ali čini mi se da bi svi sljedeći prikazi Gospe Fatimske morali biti u skladu s Lucijinim vrlo jasnim ispravcima.

Posjetitelji iz cijeloga svijeta odlaze u Fatimu. Jutro nakon našeg dolaska na misi mi je pomagao iskro-američki svećenik iz Brazila, sakristan je bio Talijan, a nakon doručka sreo sam svećenika pisca iz Pariza.

Kasnije toga jutra posjetili smo gospodina Petracchija u blagovaonici. Kazao sam mu da bih rado upoznao neke ljude koji su svjedočili događanjima 1917. godine. Prilika se ukazala brzo kad je ušao da se Lucijina sestra Tereza vozi cestom u zaprežnim kolima koja je vukao magarac. Daleko je otrčao za njom kako bi je pozvao da se vrati.

Tereza je ušla u blagovaonicu Pousade. Bila je odjevena sasvim u crno. Težak veo koji joj je pokrivao kosu iznad čela je bio svezan u mašnu. Prilično je uspravno sjedila za stolom, ugodna, ali ozbiljna i spremna za razgovor. Oči su joj bile tamne, a koža stroga lica duboko proplunula i izbradana.

Zamolio sam je da mi ispriča o čudesnim događajima ukazanja.

Ovo je izvadak iz knjige Vizija iz Fatime u izdanju Naklade Crisinus, a čije prenošenje vrijedi isključivo za portal Muževni budite.