A gdje su tvoji talenti?

Mi kršćani znamo da osobno ispunjenje dolazi kao plod slobodne i potpune otvorenosti prema željama Božje ljubavi – Stvoritelja, Otkupitelja i Posvetitelja. Darovi koje smo primili postižu svoju puninu kada se otvorimo Božjoj milosti, što potvrđuje iskustvo mnogih svetaca. Dopuštajući Gospodinu da uđe u njihove živote, mogli su se s ljubavlju staviti u njegovu službu – poput svete Marije, koja je u trenutku Naviještenja izrekla odlučan odgovor: fiat! („neka mi bude po riječi tvojoj!”), plod najviše slobode: one kojom se bira Boga.

Kada čovjek izabere Boga, svoje snove i snage posvećuje onome što je uistinu najvrjednije. Tada spoznaje konačni smisao slobode: ona se ne sastoji samo u mogućnosti izbora između jedne ili druge stvari, već u sposobnosti da se život posveti nečemu velikom prihvaćanjem konačnih odluka. Posvećivanje vlastitih darova nasljedovanju Krista – čak i ako to ponekad podrazumijeva odbacivanje drugih mogućnosti – donosi sreću, stostruku nagradu na zemlji i vječni život. To također odražava visoku razinu nutarnje zrelosti, jer je samo čovjek uvjerenja sposoban za potpuno predanje: „Slobodno, bez ikakve prisile, jednostavno zato što tako biram, odlučujem se za Boga”.

Prepusti prošlost, sadašnjost i budućnost Gospodinu.

Duša koja bira Boga kreće se s unutarnjim mirom koji nadilazi svaku nevolju. „Znam komu sam povjerovao” – te riječi izražavaju pouzdanje svetoga Pavla usred poteškoća ustrajnosti u njegovu pozivu apostola pogana. Tko Gospodina uzima za svoj temelj, uživa nepokolebljivu sigurnost koja mu omogućuje da se daruje drugima – bilo živeći celibat iz apostolskih razloga, bilo u braku ili na mnogim drugim putovima kojima kršćanski život može krenuti. Riječ je o darivanju samoga sebe koje obuhvaća sadašnjost, prošlost i budućnost, kako je molio sveti Josemaría: „Gospodine, Bože moj: u tvoje ruke povjeravam prošlost, sadašnjost i budućnost; ono malo i ono veliko; ono neznatno i ono obilno; ono vremenito i ono vječno”.

Nitko ne može promijeniti prošlost. Ipak, Gospodin uzima povijest svake osobe, oprašta grijehe počinjene u sakramentu pomirenja i skladno uklapa te događaje u živote svoje djece. „Sve pridonosi dobru” – pa i pogreške koje smo počinili – pod uvjetom da se okrenemo božanskom milosrđu i, uz Božju milost, nastojimo živjeti sadašnji trenutak usmjereniji na Njega. Na taj način možemo s pouzdanjem gledati i u budućnost, znajući da ona počiva u rukama Oca koji nas ljubi: tko je u Božjim rukama, pada i ponovno ustaje – uvijek unutar Božjih ruku!

Odabrati Boga znači prihvatiti njegov poziv da zajedno s njim pišemo priču svoga života. Ponizno prepoznajući slobodu kao dar, koristimo je kako bismo – u društvu mnogih drugih – ispunili poslanje koje nam Gospodin povjerava. I s radošću doživljavamo da njegovi planovi nadilaze naša očekivanja, baš kao što je sveti Josemaría rekao jednom mladiću: „Prepusti se milosti! Neka tvoje srce uzleti! (...) Stvori svoj vlastiti mali roman: roman žrtava i djela junaštva. Uz Božju milost, otkrit ćeš da je čak i to nedovoljno.”

Izvor: opusdei.org