ENRIQUE SHAW Poslovan čovjek na putu prema oltaru
Poznajemo mnoge poslovne ljude koji su nastojali živjeti, uz ostale kreposti, pravednost i ljubav prema bližnjemu. U ovom završnom dijelu želio bih spomenuti budućeg blaženika Enriquea Shawa, koji će biti uzdignut na čast oltara u nadolazećim mjesecima, nakon što se potvrdi datum njegove beatifikacije.
Potekavši iz aristokratske argentinske obitelji, Enrique je težio svetosti kroz svakodnevne životne okolnosti: veliku obitelj, društvene odnose te – što je ovdje najvažnije – svoj rad kao poslovni čelnik. Živio je kratko, od 1921. do 1962. godine. Vođen dubokim duhovnim životom, širio je „Kristov miris” u svojoj okolini i posvetio se vjerskoj formaciji drugih poslovnih ljudi u kršćanskom duhu. Stoga je 1952. godine osnovao Kršćansku udrugu poslovnih čelnika. Enrique Shaw se izrazio na sljedeći način:
"Moramo ispraviti nepravde. (…) Svojom životnom zadaćom moramo smatrati djelotvornost; da bi se više toga moglo raspodijeliti, treba više proizvoditi. Nužno je oblikovati kršćanske poslovne ljude i izgraditi njihov životni stil: pridonositi boljem svijetu, ponajprije djelovanjem svakog kršćanskog poslovnog čovjeka u njegovu vlastitom području. (…) To je poslanje vjere i života: nastojati posvetiti sebe putem svoga zanimanja te posvetiti samo zanimanje. Valja izgraditi kršćanski duh poslovnog vođenja, shvaćen u kršćanskim okvirima, pri čemu se moramo služiti metodom konkretne primjene. Svećenik ne samo da uzdiže ljude k Bogu, već i dovodi Boga ljudima u zajedništvu. (…) Poslovni čovjek mora utjeloviti Krista u poduzeću. To se postiže primjenom njegova nauka – kršćanskog nauka i Kristove poruke – na konkretne probleme uloge poslovnog vođe te poticanjem sudjelovanja ljudi. Najveći problem za nas i za druge zemlje, osobito one manje razvijene, jest nedostatak sposobnih ljudi na najvišim razinama."
Shaw je nastojao poboljšati uvjete rada u tvornici i osvijestiti svoje kolege o važnosti njihova rada u proizvodnom procesu. Stoga je razmatrao temeljnu ulogu poslovnog vođe, pritom ističući:
"Moramo djelovati u svrhu uzdizanja ljudske osobe: odgovorni smo za ljudski napredak naših suradnika, a da pritom ni na koji način ne sputavamo njihovu opravdanu inicijativu i nužnu odgovornost. Poslovni čelnik mora svakog svog suradnika promatrati kao osobu s potencijalom kojoj treba pomoći da ga ostvari te joj pružiti potporu u otkrivanju i razvijanju onoga najboljeg što nosi u sebi. 'Ozračje' u tvrtki mora biti takvo da pridonosi napretku osobe i pruža joj – kroz rad i u samom radu – najbolju moguću priliku za njezin razvoj; poslovni čelnik mora dopustiti što veću slobodu kako bi svaka osoba mogla biti gospodar vlastitih postupaka i izraziti svoju osobnost."
Jedna od osobina koju su najviše isticali oni koji su ga poznavali bila je njegova sposobnost slušanja. U svakodnevnom životu tvrtke Shaw nije shvaćao slušanje kao tehniku vođenja, već kao stav srca, duboko povezan s načinom na koji se provodi vlast. Nadahnut biblijskom Salomonovom molitvom, često je naglašavao potrebu da se od Boga traži „srce koje sluša” kao preduvjet za mudro upravljanje, podsjećajući da u biblijskoj tradiciji slušati znači i razumjeti, razlučivati te skrbiti za ljude povjerene našoj odgovornosti.
Istinsko slušanje – onako kako ga je Shaw živio – preobražava unutarnju kulturu organizacije. Ono gradi povjerenje, jača osjećaj pripadnosti i stvara prostor u kojem se svaka osoba može osjećati prepoznato i poštovano. U kriznim trenucima Enrique Shaw postavljao si je neugodno, ali nužno pitanje: „Razmišljamo li više o ljudima nego o tvrtki?”
Papa Lav XIV., podsjećajući na načela crkvenoga socijalnog nauka o gospodarstvu, prije nekoliko je mjeseci istaknuo da „ta vizija nalazi svijetli primjer u časnom sluzi Božjem Enriqueu Shawu, poduzetniku koji je shvaćao da industrija nije tek proizvodni mehanizam ili sredstvo za gomilanje kapitala, već istinska zajednica ljudi pozvanih na zajednički rast. Njegovo se vodstvo odlikovalo transparentnošću, sposobnošću slušanja i nastojanjem da se svaki radnik osjeća dijelom zajedničkog projekta. U njemu su se vjera i vođenje poslovanja skladno sjedinili, pokazujući da socijalni nauk nije apstraktna teorija ni nedostižna utopija, već ostvariv put koji preobražava živote ljudi i ustanova stavljajući Krista u središte svakoga ljudskog djelovanja.”
"Enrique se zalagao za pravedne plaće, poticao programe osposobljavanja, brinuo se za zdravlje svojih radnika i pratio njihove obitelji u njihovim najkonkretnijim potrebama. Nije smatrao profitabilnost apsolutom, već važnim aspektom održavanja humane, pravedne i solidarne tvrtke. Njegovi spisi i odluke jasno pokazuju nadahnuće enciklikom Rerum novarum, koja je od poslodavaca tražila 'da na svoje radnike ne gledaju kao na robove, već da u svakom čovjeku poštuju dostojanstvo osobe oplemenjene kršćanskim značajem' (br. 20)."
Budući blaženik osvojio je srca svojih zaposlenika, što potvrđuju bezbrojna svjedočanstva. U završnoj fazi njegove bolesti 1962. godine, kada su mu za održavanje na životu bile potrebne transfuzije krvi, oko dvjesto šezdeset ljudi — uglavnom radnika tvornice stakla Rigolleau, u kojoj je radio — javilo se kako bi darovali krv. Enrique Shaw je rekao: „Mogu vam reći da sada gotovo sva krv koja teče mojim venama jest krv radnika.”
Shaw nikada nije upoznao svetog Josemaríju, iako smatram da se među njima može uočiti duboka duhovna srodnost, što je sasvim prirodno kod dviju svetih duša. Ipak, kako su godine prolazile, neki su članovi njegove obitelji osjetili poziv u Opus Dei. Među njima je bio i jedan sin koji je postao svećenik te desetljećima pastoralno djelovao u Keniji.
Poznat je razgovor između dr. Eduarda Ortiza de Landázurija – čiji je postupak za proglašenje blaženim pokrenut – i sv. Josemaríje Escrive. Eduardo se iz Granade preselio u Pamplonu kako bi radio na Sveučilištu u Navarri, koje je tada tek započinjalo s radom. Kada su se susreli u Pamploni, rekao je utemeljitelju Opusa Dei: „Eto, Oče, tražili ste od mene da dođem u Pamplonu i izgradim sveučilište, i ono je tu, izgrađeno...” Sv. Josemaría mu je odgovorio: „Nisam od tebe tražio da izgradiš sveučilište, nego da postaneš svet gradeći sveučilište.”
Vjerujem da bi upravo to sveti Josemaría danas poručio onima koji djeluju u poslovnim školama nadahnutima njegovim duhom: da težimo svetosti u svom radu – bilo da je riječ o poučavanju, istraživanju ili širenju kršćanske kulture poduzetništva – te da težimo izvrsnosti kako bismo odatle služili cijelom čovječanstvu. Predstojeća beatifikacija Enriquea Shawa dokaz je da je moguće postići svetost u toj temeljnoj dimenziji ljudskog postojanja.
Izvor: opusdei.org
