Foto: Unsplash
PAPA FRANJO Poduzetnik nije špekulant
Bolest ekonomije je progresivna transformacija poduzetnika u špekulante. Poduzetnika se ne smije zamijeniti za špekulanta, špekulant je osoba slična onoj koju Isus u Evanđelju naziva „najamnikom“ u suprotnosti s Božjim Pastirom. Špekulant ne voli svoju tvrtku, ne voli svoje radnike, već na posao i radnike gleda kao na sredstvo za ostvarivanje profita. On iskorištava, iskorištava tvrtku i radnike kako bi stvorio profit. Otpuštanja, zatvaranja, za njega nisu problem budući da špekulator iskorištava, izrabljuje, „izjeda“ ljude i teži samo postizanju profitnih ciljeva.
Kada je gospodarstvo nastanjeno dobrim poduzetnicima, poslovanje je prijateljsko prema ljudima pa čak i siromašnima. Kada padne u ruke špekulatora, sve je uništeno. Uz špekulatora, gospodarstvo gubi obraz i on sam gubi obraz. Postaje bezlično gospodarstvo. Apstraktno gospodarstvo. Iz odluka špekulatora nema ljudi, stoga i ne vidimo ljude koje treba otpustiti. Kada gospodarstvo izgubi kontakt s licima stvarnih ljudi samo po sebi postaje bezlično i kao takvo nemilosrdno. Moramo se bojati špekulatora, ne poduzetnika. Ne, nemojte se bojati poslovnih ljudi jer im toliko dobrih! Ne, plašite se špekulatora. No paradoksalno, ponekad politički sustavi ohrabruju one koji špekuliraju s radom, a ne one koji ulažu i vjeruju u zaposlenje. Zašto? Zato što kreira birokraciju i kontrole, počevši od hipoteze da su agenti gospodarstva špekulatori pa stoga oni koji nisu špekulatori ostaju uskraćeni i oni koji mogu naći načina zaobići kontrole i postići ciljeve.
Poznato je da regulativa i zakoni namijenjeni nepoštenima penaliziraju poštene. Danas ima mnogo pravih poduzetnika, iskrenih menadžera koji vole svoje radnike, vole svoju tvrtku, koji rade zajedno s radnicima u ispunjavanju poslovnih zadataka, oni su u nepovoljnom položaju od strane politika koje favoriziraju špekulante. Ali iskreni i poduzetnici s vrlinama idu dalje, na kraju, usprkos svemu. Želio bih navesti dobru izreku Luigia Einaudia, ekonomista i Predsjednika Talijanske Republike. On je napisao: „Tisuće, milijuni ljudi radi, proizvode i štede usprkos svemu što možemo smisliti da ih mučimo, da ih ograničavamo i da ih obeshrabrimo. Zov prirode je to što ih pokreće, ne samo žeđ za dobit. Okus, ponos koji se osjeća gledajući napredak vašeg poslovanja, stjecanje zasluga, inspiriranje povjerenje u sve veći krug klijenata, proširenje tvornica, to su odskočne daske napretka jednako moćne kao i profit.
Kad to ne bi bio slučaj, ne bi bilo moguće objasniti zašto ima poduzetnika koji u svojim tvrtkama iscrpljuju sve svoje energije i investiraju sav svoj kapital često skromnije zarađujući nego bi mogli u drugim slučajevima. Oni imaju tu mističnu ljubav…
Izvor: opusdei.org
