POSLOVNI SVIJET Evo kako komunicirati

Budući da se vjerodostojnost temelji na punini istine i moralnom integritetu, naglašavanje laži i sumnji negiraju komunikacijski proces. Gubitak vjerodostojnosti jedna je od najozbiljnijih posljedica kriza koje su se pojavile zadnjih godina.

Empatija

Drugi princip je empatija. Komunikacija je odnos uspostavljen između ljudi, ne anonimni mehanizam za prenošenje ideja. Evanđelje je namijenjeno ljudima: političarima i glasačima, novinarima i čitateljima. Ljudima s vlastitim pogledima, osjećajima i stavovima. Govoriti na hladan i neosoban način stvara jednu sve širu razdaljinu između govornika i slušatelja. Jedan je afrički pisac rekao da zrelost leži u sposobnosti da se otkrije da druge možemo povrijediti i prema tome se ponašati. Naše je društvo prenapučeno slomljenim srcima i zbunjenim umovima. Toj fizičkoj boli i mentalnim patnjama trebamo prići s nevjerojatnom osjetljivošću. Empatija ne znači da odustajemo od svojih uvjerenja, već da se stavljamo u položaj druge osobe. U današnjem društvu, odgovori koji će uvjeriti ljude su oni koji su u isto vrijeme i osjetljivi i humani.

Ljubaznost

Treći princip koji se odnosi na govornika jest ljubaznost, dobri maniri. Iz iskustva znamo kako osobni napadi izrastaju u javnu debatu. U takvom kontekstu, ako ne pazimo na način na koji se ophodimo s ljudima, riskiramo da kršćansko stajalište prikažemo kao samo još jednu fundamentalističku poziciju. Čak i s rizikom da zvučimo naivno, smatram da je vrlo važno odijeliti se od ovakvog konteksta. Jasnoća nije nekompatibilna s ljubaznošću.

Ako smo ljubazni, naš će razgovor trajati; bez ljubaznosti, zajamčen je neuspjeh. Osoba koja je prije rasprave bila na našoj strani, bit će i dalje, a osoba koja je bila protiv nas rijetko će promijeniti svoje stajalište. Sjećam se kako sam vidio jedan plakat na ulazu u kafić u blizini dvorca Windsor u UK, na kojem je pisalo više-manje ovako: „Džentlmeni su ovdje dobrodošli. A džentlmen je onaj koji takav ostaje i nakon što popije pivo.“ Možemo dodati da je džentlmen onaj koji takav ostaje i kada se ljudi s njim slažu i kada su ljudi protivni njemu.

Principi komunikacije

1. Profesionalno

“Gaudium et Spes” piše da svaka ljudska aktivnost ima svoju prirodu koju mi trebamo otkriti, koristiti i poštivati ako u njoj želimo sudjelovati. Svako područje znanja ima svoju metodologiju, svaka aktivnost ima svoja pravila, svaka profesija ima svoj skup razmišljanja. Evangelizacija se ne može razdvojiti od ljudske stvarnosti, već u njoj zauzima svoje mjesto: političari, poslovni ljudi, novinari, učitelji, pisci, prodavači su oni koji mogu biti pokretači napretka u svojim područjima rada.

Sveti Josemaría Escrivá govorio je da su individualci, posvećeni svojim uvjerenjima i svojim profesijama, oni koji pronalaze ispravne pristupe i rješenja. Ako se radi o parlamentarnoj debati, radi se o političkim temeljima; ako je debata medicinska, koriste se znanstveni dokazi, i tako dalje. Ovaj se princip primjenjuje na polje komunikacije koja se zadnjih godina nevjerojatno razvila, rastom kvalitete naracije i publike, s porastom širokog i aktivnog sudjelovanja građana.

2 . Presjek

Drugi se princip može nazvati presjek. Profesionalizam je neophodan kada se debata fokusira na religiozna uvjerenja. Presjek je potreban kada se tu fokusiraju i politička uvjerenja. U ovom je trenutku bitno spomenuti situaciju u Italiji. Prilikom popunjavanja obrazaca za poreze, preko 80% Talijana označi i polje „Crkva“, jer žele njezinu aktivnost financijski podupirati. To znači da je Crkva zavrijedila povjerenje većine talijanskih građana, ne samo onih koji pripadaju nekoj političkoj stranci.

3. Postupnost

Treći princip dobre komunikacije je postepenost. Socijalni trendovi su komplicirani: rađaju se, rastu, razvijaju, mijenjaju i umiru. Prema tome, prenositi ideju ima puno sličnosti s vrtlarenjem: sijati, zalijevati, sjeći, čistiti, čekati: prije nego što dođe urod.

Fenomen sekularizacije posljednjih je stoljeća ojačao. Proces koji ima tako dug period inkubacije ne rješava se tijekom godine dana, mjeseci ili tjedana. Kardinal Ratzinger objasnio je da naš svjetovni pogled teži slijediti „mušku“ paradigmu, gdje je ono što je važno akcija, efektivnost, programiranje i brzina. Zaključio je da bi se više prostora trebalo dati „ženskoj“ paradigmi jer žene znaju da sve što se tiče života zahtijeva čekanje i strpljenje.

Suprotno od ovog principa bilo bi nasrtati i usko gledati, što dovodi do nestrpljenja i često obeshrabrenja jer je nemoguće postići glavne ciljeve u kratkom vremenu.

4. Ljubav

Ovim se principima treba nadodati i jedan koji utječe na sve prethodno spomenute: poruku, govornika i komunikaciju. To je princip ljubavi.

Neki su autori zabilježili da se prvih stoljeća Crkva jako brzo širila jer je to bila zajednica u koju ste dobrodošli, gdje su ljudi mogli iskusiti ljubav i slobodu. Katolici su se prema drugima odnosili s ljubavlju; brinuli su se za djecu, siromašne, stare i bolesne. Sve je to bilo neodoljivo privlačno.

Ljubav je sadržaj, metoda i stil svih komunikacija o pitanju vjere. Ljubav čini kršćansku poruku pozitivnom, relevantnom i primamljivom. Ona pruža vjerodostojnost, empatiju i ljubaznost ljudima koji komuniciraju, sila je koja ih osposobljava da budu strpljivi, jedinstveni i otvoreni. Svijet u kojem živimo prečesto je prehladno, teško mjesto u kojem se mnogi ljudi osjećaju isključeni i izmučeni, osjećaju potrebu za svjetlom i toplinom. U ovom svijetu, veliki argument katolika je ljubav. Zahvaljujući ljubavi, evangelizacija je zaista uvijek nova. .

Izvor: opusdei.org