IVAN PAVAO II. Nakon izbora za papu, rekao je ovo
Nekoliko dana nakon mise inauguracije, 22. listopada, sveti Ivan Pavao II. održao je svoju prvu opću audijenciju, tijekom koje je govorio o kreposti razboritosti.
Kad god se izabere novi papa, cijeli svijet pozorno prati njegove riječi, osobito tijekom prvih nekoliko dana njegova pontifikata.
Nakon izbora za papu, sveti Ivan Pavao II. izgovorio je jednu od svojih najpoznatijih rečenica tijekom mise inauguracije 22. listopada 1978. godine:
„Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu. Njegovoj spasonosnoj moći otvorite granice država, gospodarskih i političkih sustava, golema područja kulture, civilizacije i razvoja. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. On to jedini zna.”
Stalno se vraćao tim dvjema porukama: poticao je ljude da se ne boje i pozivao mlade diljem svijeta da širom otvore vrata Kristu. Želio je da svi budu otvoreni Božjoj prisutnosti u svojem životu.
Krepost razboritosti
Nekoliko dana nakon mise inauguracije sveti Ivan Pavao II. održao je svoju prvu opću audijenciju na Trgu svetoga Petra. Opće audijencije postale su važan dio njegova pontifikata, osobito poslije, kada je održao opsežan niz kateheza koje će postati poznate pod nazivom Teologija tijela.
Zanimljivo je da je već na svojoj prvoj audijenciji nastavio niz kateheza koji je započeo papa Ivan Pavao I.:
„Danas moramo govoriti o još jednoj kreposti jer sam iz bilježaka pokojnog Pape saznao da je namjeravao govoriti ne samo o trima bogoslovnim krepostima — vjeri, nadi i ljubavi — nego i o četirima takozvanim stožernim krepostima. Ivan Pavao I. želio je govoriti o ‘sedam svjetiljki’ kršćanskoga života, kako ih je nazvao papa Ivan XXIII. Stoga danas želim nastaviti plan koji je pokojni Papa pripremio i ukratko govoriti o kreposti razboritosti.”
Potom je objasnio krepost razboritosti oslanjajući se na antičku filozofiju, kao i na nauk svetoga Tome Akvinskoga.
Sveti Ivan Pavao II. zatim se obratio okupljenima i pozvao ih da razmisle o tome žive li razborito:
„Molim se da, u tom svjetlu, oni koji me slušaju sada razmisle o vlastitom životu. Jesam li razborit? Živim li dosljedno i odgovorno? Služi li ono što nastojim ostvariti istinskom dobru? Služi li spasenju koje Krist i Crkva žele za nas?
Ako me danas sluša učenik ili učenica, sin ili kći, neka u tom svjetlu promisli o svojim školskim obvezama, čitanju, interesima, slobodnom vremenu i krugu prijatelja. Ako me sluša otac ili majka, neka malo razmisli o svojim bračnim i roditeljskim obvezama.”
Potom je isto pitanje postavio i samome sebi, razmišljajući o tome kako bi i on kao papa trebao postupati razborito:
„Što i ja, koji vam govorim, ja Papa, moram činiti kako bih postupao razborito? […] Što, dakle, novi Papa mora činiti kako bi djelovao razborito?”
Razboritost je važna krepost o kojoj bismo svi trebali promišljati. Trebamo se pitati jesmo li dovoljno pažljivi u svojim postupcima i biramo li ono što koristi našim bližnjima i pridonosi općem dobru svih ljudi.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
