Drevni samostan Svete Katarine, smješten u podnožju planine Sinaj, ponovno se našao u središtu osjetljive geopolitičke i vjerske napetosti nakon što je egipatski sud donio odluku koja je izazvala uzbunu diljem pravoslavnog kršćanskog svijeta. Iako su egipatske vlasti presudu, koju je donio Apelacijski sud u Ismailiji 28. svibnja, predstavile kao zaštitu statusa samostana, izazvala je val zabrinutosti grčkih crkvenih i političkih čelnika, koji se boje da bi taj potez mogao dovesti do dugoročne erozije povijesne autonomije mjesta.
Samostan svete Katarine, često opisivan kao najstariji neprekidno aktivni kršćanski samostan na svijetu, datira iz vremena vladavine cara Justinijana I. u 6. stoljeću. Prepoznat kao UNESCO svjetska baština, predstavlja duhovni, kulturni i povijesni kamen temeljac istočnog pravoslavlja, a dugo su njime upravljali grčki pravoslavni redovnici pod duhovnom jurisdikcijom jeruzalemskog patrijarhata. Sudska presuda dolazi na kraju pravnog postupka koji je trajao više od desetljeća, a usredotočen je na sporove oko vlasništva i korištenja zemljišta u okolnoj regiji.
Dok egipatski dužnosnici inzistiraju da presuda potvrđuje prava redovnika da nastave svoje vjerske i skrbničke aktivnosti unutar i oko samostana, grčki mediji isprva su izvijestili da bi odluka mogla utrti put eksproprijaciji određene imovine, pa čak i deložaciji monaške zajednice. Spominjali su se čak i planovi za pretvaranje nekih samostanskih prostora u muzej – tvrdnje koje je Kairo kasnije demantirao. U službenoj izjavi, egipatsko predsjedništvo ponovno je potvrdilo svoje poštovanje prema vjerskom karakteru samostana i njegovom grčko-pravoslavnom identitetu. U izjavi je sudska odluka izričito povezana s ranijim obećanjima predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija tijekom državnog posjeta Ateni 7. svibnja. Prema predsjedništvu, sudska presuda „učvršćuje jedinstveni vjerski identitet“ samostana i štiti njegov „sveti karakter“.
Unatoč tim uvjeravanjima, reakcija u Ateni bila je brza i zabrinuta. Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis navodno je na dan presude obavio telefonski razgovor s egipatskim vlastima, naglasivši očekivanje da će Egipat ispuniti obveze preuzete prema Grčkoj i Pravoslavnoj crkvi. Grčko ministarstvo vanjskih poslova još uvijek preispituje sve implikacije presude, posebno u vezi s parcelama koje se sada smatraju državnim vlasništvom zbog navodnog nedostatka formalne dokumentacije.
Crkveni odgovor bio je izravniji i emotivniji. Atenski nadbiskup Jeronim II. upozorio je da je samostan ušao u „vrijeme teških kušnji“, prizivajući sjećanja na povijesne gubitke za helenizam i pravoslavlje. „Ne želim vjerovati, i ne mogu vjerovati, da danas svjedočimo još jednom povijesnom padu“, rekao je nadbiskup u oštroj izjavi. Pozvao je međunarodnu zajednicu i sve pravoslavne vjernike da ostanu budni u obrani integriteta samostana. Visoki pravoslavni vođe diljem svijeta pridružili su se izražavanju zabrinutosti. Izjave su stizale iz Ekumenskog patrijarhata u Carigradu, Aleksandrijskog patrijarhata, Grčke pravoslavne nadbiskupije Amerike i Jeruzalemskog patrijarhata. Iako su im se tonovi razlikovali, temeljna poruka bila je poruka solidarnosti i nelagode, sugerirajući da bi čak i simbolične promjene u pravnom ili administrativnom statusu samostana mogle imati dalekosežne posljedice za vjerske slobode u regiji. Čini se da srž problema ne leži unutar kamenih zidova samog samostana, već u prostranoj divljini koja ga okružuje. Neka od spornih zemljišta spadaju u nacionalne prirodne rezervate, područja za koja je sud zaključio da nemaju konačna pravna prava. Međutim, za redovnike ta zemljišta nisu periferna, već središnja – uključuju hodočasničke staze, pustinjačke domove i drevne staze koje su se stoljećima koristile u monaškom životu.
Izvor: zenit.org
Preveo: M. Đ.
