Ne volimo izgovarati riječi koje nam se daju u Evanđelju na Veliki petak, ali, nažalost, upravo su to riječi koje svojim životima izgovaramo…
Na Cvjetnicu i na Veliki petak vjernicima laicima dopušteno je učiniti nešto što im inače nije dostupno. Ta dva dana preuzimamo govornu ulogu u navještaju Evanđelja. Dodijeljena nam je zadaća izgovarati riječi mnoštva prisutnog na Kristovu nepravednom suđenju pred Pilatom. Riječi koje su nam dane nisu ugodne. Kao zajednica odbacujemo Isusa, prihvaćamo Barabu i zazivamo raspeće našega Gospodina. Nesklad između izgovorenih riječi i osjećaja okupljenih u Crkvi često dovodi do toga da navještaj zvuči prazno. Vjernici izgovaraju riječi, ali nemaju osjećaj da ih doista misle. Prevladava osjećaj dužnosti: „Izgovorit ću te riječi, ali ih ne mislim. To nije ono što bih rekao da sam bio ondje. Tko bi izabrao Barabu umjesto Isusa?“
Možda je bolje pitanje: „Tko bi od nas izabrao Isusa iz Nazareta umjesto Barabe?“ Pomisao da bi mnoštvo radije tražilo ubojicu i pobunjenika nego Jaganjca Božjega kod mnogih izaziva šok i nevjericu. Uistinu, gotovo bi svaka osoba vjere tisuću puta izabrala Barabu prije nego što bi uopće razmotrila Nazarećanina. Baraba je bio čovjek djelovanja. Suprotstavio se tiranskim tlačiteljima silom. Predvodio je nasilnu pobunu i zbog toga bio zatvoren. Uzvratio je udarac.
Isus nije. On je okrenuo drugi obraz onima koji su ga tukli. Nije prosvjedovao. Nije se čak ni suprotstavio nasilnim uzurpatorima koji su zauzeli njegovu zemlju i kršili njezine vjerske zakone. Umjesto toga, kritizirao je vođe vlastite vjere – ljude koji su vjerno i beskompromisno obdržavali Zakon. A s kim je provodio vrijeme? S prezrenima. S grešnicima. S izdajničkim carinicima koji su surađivali s rimskim okupatorima i iznuđivali od svojih sunarodnjaka. S nepoželjnima.
Pilate je upitao Isusa: „Quid est veritas?“- svi bismo izabrali Barabu. Dvije tisuće godina kasnije ne bismo izabrali ništa bolje od onoga mnoštva. Vikali bismo za čovjekom djelovanja, osloboditeljem, pobunjenikom – za Barabom.
Svaki put kada dopustim da mojim putem upravljaju neuredne sklonosti, a ne želja da vršim Božju volju, biram Barabu.
Gospodinovo milosrđe zamijenili bismo za slabost, njegovu blagost za kukavičluk. Sudili bismo ga kao nerazumna i bezvrijedna. Pripremali bismo poruge jednako okrutne kao trnje u kruni koju su mu rimski vojnici stavili na glavu i ne bismo imali više obzira prema njegovu životu nego Kajfa i Veliko vijeće.
Oni koji su prostirali palmine grane pri Kristovu ulasku u Jeruzalem isti su oni koji su samo šest dana kasnije zazivali njegovo raspeće. Što se dogodilo da su tako brzo promijenili mišljenje? Čuli su priče o čovjeku koji je imao vlast nad samom prirodom. Zapovijedao je vremenskim nepogodama. Vraćao je vid slijepima. Hromima je davao da hodaju. Bolesti i nečisti duhovi bježali su na sam zvuk njegova imena. Čuli su glasine o čovjeku koji ima vlast nad svim stvorenjem. Čuli su o Kralju kraljeva, a ipak taj čovjek kojega su dočekali nije mogao ili, još gore, nije htio otjerati osvajače koji su štovali lažne bogove i zapovijedali vjernima da čine isto. Bih li ja imao više strpljenja s tim Isusom ili bih ga odbacio kao varalicu? Bih li, poput Heroda, tražio znak njegove moći? Bih li, poput razbojnika koji je hulio na križu, odbio vjerovati u ono što nisam vidio vlastitim očima?
Baraba nam služi kao suprotnost Kristu. On predstavlja drugačiju sliku obećanoga Mesije. Isus se bavio oslobađanjem ljudi od duhovnog ropstva grijeha; Baraba se bavio oslobađanjem naroda od političkog ropstva Rimljana. Krist vodi duhovnu borbu; Baraba vodi tjelesnu. Kraljevstvo Gospodinovo, kako kaže Pilatu, nije od ovoga svijeta; kraljevstvo koje je Baraba nastojao obnoviti bilo je u potpunosti zemaljsko.
Svaki put kada izaberem zemaljsko umjesto nebeskoga, odbacujem Isusa. Svaki put kada dopustim da mojim putem upravljaju neuredne sklonosti umjesto želje za vršenjem Božje volje, biram Barabu. Mogu reći da nikada ne bih izabrao Barabu umjesto Isusa, ali prečesto moji postupci govore drugačije.
Ljudi su odbacili Isusa jer Krist kojega su dobili nije bio Krist kojega su željeli. To nije Krist kojemu se i ja često nadam i za kojega molim. I ja, poput mnoštva, silno želim promijeniti stanje života ovdje na zemlji. Želim mijenjati zakone kako bi bili u skladu s istinskom pravednošću i štitili najranjivije. Želim da svijet više nalikuje Kraljevstvu Božjemu. Želim svrgnuti one koji nepravedno koriste vlast. To nisu loše želje, ali mogu nas odvratiti od najvažnije borbe s kojom se suočavamo – one duhovne u nama samima.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
