Čovjek kao biće odnosa otkriva svoj identitet koji ga veže uz ljude. No ta povezanost s ljudima kao i njezina utemeljenost koja se prepoznaje u poznavanju mogu biti zanijekani ukoliko se zaustavimo samo na sebi.
Odnosi počivaju na dva stupa: stupu komunikacije i stupu poznavanja. Sama komunikacija s nekim nije još dovoljno svjedočanstvo odnosa. Tek poznavanjem te osobe, pokušajem misliti kako ona misli, stapajući svoj pogled s njezinim problemima i poteškoćama možemo reći da smo postigli određenu razinu odnosa s tom osobom.
Današnje nas pak vrijeme ne potiče toliko na poznavanje osobe koliko na komunikaciju s osobama. Sve veće mogućnosti postizanja blizine putem televizije, telefona, mobitela, Interneta omogućavaju ulazak čovjeku u virtualni svijet komunikacije koji ne dovodi do željenog cilja.
Virtualni svijet nudeći zanimljive oblike komuniciranja pruža novu i primamljivu sliku poznavanja koje se ne temelji na osobnom iskustvu, već na poznavanju bez kontakata, bez stvarnog odnosa. Takvo poznavanje jest iznevjerena slika. Ona nije iskustvo susreta jer se ne događa stvarno prepoznavanje glasa, riječi, gesta.
Virtualni svijet u koji nas uvode tehnološke mogućnosti nije zbiljski. On počiva na prividu, ne na realnosti. Takav svijet je računalno stvoren, umjetan. Ima mogućnost stvaranja vlastitog lažnog prebivališta, slike, stvarnosti, veza i zajednica. Takav svijet virtualnosti put je otuđenja, a ne put zbiljskih odnosa koji rađaju radošću.
Izvor: fra3.net
Foto: Unsplash
