Žene treba uvijek poštovati – jednostavno zato što su žene. Ta je istina, kao i druge temeljne istine, općedostupna ljudskom razumu, iako nije svugdje poznata ni življena.
Narav i dostojanstvo žene većini muškaraca mogu ostati donekle otajstveni. Ipak, od njih se može i treba očekivati ponašanje koje pokazuje poštovanje prema ženama. Nekada je to bilo tako, kao dio kodeksa lijepog ponašanja. Ako se takvo ponašanje općenito očekuje, ono će se i u praksi uglavnom provoditi; a kod nekih, možda i mnogih, s vremenom će rasti i odgovarajuće nutarnje raspoloženje.
Klasične upute
Uzmimo za primjer. Prvo, mlađa se osoba predstavlja starijoj. Drugo, gospodin se uvijek predstavlja dami, čak i ako ona nema više od osamnaest godina. Treće, žena se nikada ne predstavlja muškarcu, osim ako je riječ o: predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, priznatom čelniku druge države; članu kraljevske obitelji; kardinalu ili drugom crkvenom dostojanstveniku.
Takve nam upute, osobito mlađima, vjerojatno zvuče neobično. No istodobno kao da dotiču nešto duboko u nama. U svakom predstavljanju koje uključuje ženu, njoj se daje određena prednost i poštovanje. Takvi običaji bili su izraz zajedničkog razumijevanja – makar i prešutnog – o dostojanstvu žene. No više od samog izraza, oni su bili ključno sredstvo oblikovanja i promicanja toga razumijevanja i pripadajućeg poštovanja.
Uvijek će biti muškaraca, čak i među onima koji se drže lijepog ponašanja, koji će gledati i postupati prema ženama na neprimjeren način. Stanje naše ljudske naravi, uključujući i našu slobodu, to gotovo jamči. No umjesto da to umanjuje važnost lijepog ponašanja, daje dodatni razlog da ga cijenimo. Svi mi, a osobito roditelji, imamo razloga udvostručiti napore kako bismo usadili dobre manire i ustaljene obrasce ponašanja između muškaraca i žena.
Takve su prakse, naravno, odgovornost oba spola. No odgovornost ponajprije leži na muškarcima, i na njih usmjeravam pozornost. Vrijedi jednostavno prisjetiti se nekih tradicionalnih običaja.
U pravilu, muškarac pridržava vrata ženi; ustupa joj svoje mjesto; nudi se ponijeti nešto teško; hoda sa strane bliže prometu; nudi svoj kišobran; posvećuje više pažnje svojoj odjeći i urednosti u njezinoj prisutnosti; osobito pazi na svoj govor; ne zadire u njezin privatni život. I u svemu tome pazi da ne djeluje pokroviteljski ili nametljivo. Štoviše, sada kada neke žene takve postupke mogu doživjeti kao uvredljive, tim je više na muškarcu da postupa razborito i ni na koji način ne ostavlja dojam da „naglašava“ svoje manire.
Međusobni odnos muškaraca i žena u okolnostima koje su potencijalno ili stvarno romantične zahtijeva posebnu pozornost. Tradicionalne prakse na tom području, koje nadilaze ono što se obično naziva lijepim ponašanjem, počivale su na dvama temeljnim uvjerenjima: prvo, romantična veza usmjerena je prema braku; drugo, ljudska narav zahtijeva poduzimanje koraka kako bi se zaštitio integritet romanse, a osobito čast žene. Takva pravila nisu proizlazila iz puritanskog zazora prema romantici niti iz mračnog nepovjerenja prema ljudima, nego iz uvida u samu narav muškarca i žene te iz shvaćanja da njihov zdrav odnos treba njegovati.
Ako su roditelji kod kuće…
Ako roditelji mlade djevojke nisu kod kuće, ona se, po povratku sa zabave, ne bi trebala ponuditi niti dopustiti mladiću s kojim je izašla da „uđe nakratko“. Ako on ustraje, trebala bi mu odlučno reći: „Oprosti, drugi put“, i poželjeti mu laku noć. Međutim, ako su roditelji kod kuće i unaprijed obaviješteni, sasvim je u redu pozvati ga na kratku zakusku. Ne bi se trebao zadržavati predugo, a ako ne pokazuje namjeru otići, djevojka bi mu trebala reći da su joj roditelji odredili točno vrijeme povratka kući.
Ove smjernice mogu nam se učiniti pretjeranima ili previše detaljnima. No vrijedi primijetiti razborit pristup stvarnom problemu. Bez obzira na njihovu točnu formulaciju, kada se takva pravila općenito žive, ona utjelovljuju i prenose osjećaj prikladnosti i granica. Mladići i djevojke tako uče da je njihov odnos dio nečega većega od njih samih, nečega što će od njih mnogo tražiti. To su osobito važne pouke za mladiće. Ispravno postupati prema ženama u njihovu životu uvijek će biti zahtjevan zadatak. Morati se potruditi kako bi „zadobili“ odnos prikladna je priprava.
Kako danas oblikovati i promicati razborite prakse na ovom području izazov je i za najživlje obitelji i zajednice. Možda je najveći izazov učiniti da te prakse budu izraz nade, a ne straha. Zdrave su zajednice oduvijek shvaćale da je ispravan odnos muškaraca i žena poput cvijeta koji traži pažljivo, zajedničko njegovanje. Ne cvate i ne buja sam od sebe.
Neki će danas pitati na čemu se temelji davanje posebne brige i pažnje ženama. To je samo po sebi duboko pitanje. No ponekad sam duh u kojemu se to pitanje postavlja pokazuje da su neki temeljni uvidi jednostavno izgubljeni. Sve češće „narav“ promatramo kao nešto što treba preoblikovati prema vlastitim željama, umjesto da osluškujemo što nam govori o tome tko smo.
Žene zaslužuju posebno poštovanje ne zbog slabosti, nego zbog snage. U ženi muškarac može naslutiti prisutnost nečega što nadilazi njegovo razumijevanje. To je uistinu nešto božansko, nešto što mu je na neki način povjereno da čuva, da mu služi i da ga štiti. Što je to točno i kako na to najbolje odgovoriti, otkrivat će čitav život.
Lijepo ponašanje u odnosu muškaraca i žena snažno je sredstvo u tom nastojanju. I možemo zajedno, u svojim zajednicama, obnoviti i preoblikovati te izraze drevne mudrosti.
Izvor: catholicgentleman.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
