Neka nitko ne prigovori da je zaljubljenost iluzija, opčinjenost koja brzo prolazi i koja je utemeljena samo na izvanjskim kvalitetama druge osobe. Jer postoji površna i duboka zaljubljenost, kao što postoji površno i duboko prijateljstvo.
Međutim, ta općenita mogućnost površnosti ne stoji nasuprot zaljubljenosti ili prijateljstvu, kao ni činjenica da osoba može pogriješiti kod dokazivanja bilo čega što je u suprotnosti s karakterom voljene osobe, što je – kako vidimo – implicirano u stanju zaljubljenosti. Tko može poreći da se samoobmana može javiti usprkos činjenici da u molitvenom životu uspijevamo razumjeti mnogo o duši i njezinom odnosu prema Bogu?
Zaljubljenost nije tjelesna želja
Prije svega, prava zaljubljenost, čak i u svojoj površnoj formi, nikad se ne bi smjela miješati s tjelesnom željom. Zaljubljenost uvijek implicira viteški pristup pun poštovanja prema voljenoj osobi – čak s određenim elementom poniznosti, otapanja duše i krutog ega. Istinski zaljubljena osoba postaje blaga i čak čista.
Ovo je izvadak iz knjige „Brak: otajstvo vjerne ljubavi u izdanju Naklade Crisinus, čije prenošenje vrijedi isključivo za portal „Muževni budite”.

Foto: Unsplash




