Ne udaljavamo se od Boga odjednom. To se najčešće događa polako, gotovo neprimjetno, kroz male isprike koje svakodnevno izgovaramo. “Nemam vremena za molitvu”, “Sutra ću pročitati Sveto pismo”, “Preumoran sam za svetu misu”… Upravo takve naizgled bezazlene isprike mogu ozbiljno oslabiti naš duhovni život. Biblija donosi nekoliko snažnih primjera ljudi koje su njihove isprike skupo stajale.
Mnogi vjernici osjećaju da je njihova vjera postala mlaka, ali ne mogu objasniti zašto. Istina je da udaljavanje od Boga rijetko počinje velikim padom. Ono započinje sitnim odlukama kojima Boga polako stavljamo na drugo mjesto.
Lako je odgoditi molitvu za kasnije, preskočiti čitanje Svetoga pisma ili odbiti poziv na služenje u župi jer mislimo da nismo dovoljno sposobni. No svaki put kada pronađemo izgovor, riskiramo da se još malo udaljimo od Božje prisutnosti. Zanimljivo je da takve isprike nisu obilježje samo našega vremena. Već ih nalazimo na prvim stranicama Svetoga pisma.
Adam i Eva prebacili su krivnju
Nakon što su sagriješili, Adam i Eva nisu odmah priznali svoju pogrešku niti su zatražili oproštenje. Adam je okrivio Evu, a Eva zmiju (usp. Post 3,11-13).
Umjesto iskrenog pokajanja, tražili su opravdanje. Koliko puta i mi činimo isto? Za svoju mlakost okrivljujemo užurban život, posao, obitelj ili druge ljude. No naš odnos s Bogom uvijek ostaje naša osobna odgovornost.
Bog ne traži savršene ljude, nego ponizna srca koja će priznati svoje slabosti i vratiti Mu se.
Mojsije je mislio da nije dovoljno sposoban
Kad je Bog pozvao Mojsija da izvede Izraelce iz egipatskog ropstva, Mojsije je odmah počeo nabrajati razloge zašto nije pravi čovjek za taj zadatak (Izl 4,10-14).
Govorio je da nije dobar govornik i da nema potrebne sposobnosti.
Koliko smo puta i sami rekli:
“Nisam dovoljno svet.”
“Ne poznajem dovoljno Bibliju.”
“Netko drugi to može bolje.”
Takve misli često nas sprječavaju da odgovorimo na Božji poziv. Bog ne bira ljude zbog njihovih sposobnosti, nego ih osposobljava za ono na što ih poziva.
Kralj Šaul svoju je neposlušnost prikrio “pobožnim” razlozima
Bog je kralju Šaulu dao jasnu zapovijed, ali ju nije potpuno izvršio. Kada ga je prorok Samuel suočio s njegovom neposlušnošću, Šaul se pokušao opravdati tvrdeći da je sačuvao najbolje životinje kako bi ih prinio Bogu na žrtvu (1 Sam 15).
Njegova je isprika zvučala pobožno, ali nije mogla sakriti neposlušnost. I danas se lako možemo zavarati.
Možemo reći da nam nije potrebna zajednica jer pratimo propovijedi preko interneta. Možemo opravdavati svoj izostanak sa svete mise ili odbijanje pomirenja s bližnjima različitim “duhovnim” razlozima.
Bog, međutim, ne traži izgovore nego poslušno srce.
Uzvanici na gozbi bili su prezauzeti
U prispodobi o velikoj gozbi Isus opisuje ljude koji su redom odbijali poziv jer su imali važnijih obveza (Lk 14,16-24).
Jedan je kupio zemlju. Drugi je morao isprobati volove. Treći se upravo oženio. Nijedna od tih stvari nije bila loša.
Problem je bio u tome što su dobre stvari postale važnije od Boga.
I nama se to može dogoditi. Posao, obitelj, hobiji, društvene mreže i svakodnevne obveze lako ispune svaki trenutak dana, dok za molitvu ostane tek ono malo vremena koje nam preostane ili ga uopće nema.
Na kraju su vrata gozbe ostala zatvorena, a oni koji su pronašli isprike ostali su izvan nje.
Sve četiri biblijske priče nose istu poruku: najopasnije isprike nisu one koje izgovaramo drugima, nego one kojima uvjeravamo same sebe da ćemo Boga staviti na prvo mjesto, ali sutra.
Bog nas i danas poziva da Mu otvorimo svoje srce bez odgađanja. Ne traži savršenstvo, nego spremnost da Mu vjerujemo, da Mu budemo poslušni i da Mu damo prvo mjesto u svom životu.
Izvor: vjera.hr
Foto: Unsplash
