Doista, tijekom prosvjetiteljstva, očekivano su se razvile ideje o interesnim skupinama, odnosno lobijima, koje su, obilježene vjerom u razum i napredak, potaknute neodređenom težnjom za općim bratstvom i štovanjem udaljenoga Boga – Boga deizma kakvoga su zastupali Voltaire (1694. – 1778.) i drugi prosvjetiteljski mislioci – naposljetku dovele do nastanka slobodnog zidarstva.
Prema toj zamisli, Bog kao „arhitekt svemira“ stvorio je svijet i uspostavio njegove zakone, a zatim se više nije miješao u svakodnevni život ljudi jer s njima nije imao osoban odnos. Stoga je čovječanstvom trebalo upravljati putem zakonitih vladara, revolucije, komunističke utopije ili pak svih tih čimbenika zajedno, ovisno o tome čemu su narodi, koji su nositelji političke moći, odlučili biti poslušni kako bi živjeli u miru i slobodi.
Povijesni počeci
Razumljivo je da je skupina financijski moćnih ljudi s utjecajnim društvenim vezama odlučila osnovati interesnu skupinu – ono što danas nazivamo lobijem – najprije u Engleskoj 1717., a zatim u Francuskoj 1773. godine. Ta je skupina proizašla iz deističkoga vjerskog ozračja, ali i iz iskrene duhovne zabrinutosti te želje da oblikuje temeljna načela društva, politike i općega bratstva. Ne smije se zaboraviti da su tada državama vladali prosvijećeni apsolutisti koji su postupno postali toliko samovoljni da su pripremili teren za revolucionarni val 19. stoljeća. U tom je procesu, svakako, važno uzeti u obzir i utjecaj slobodnog zidarstva.
Iza toga altruizma, međutim, nalazila se želja za zaštitom vlastitih gospodarskih i društvenih interesa u svijetu koji je već bio obilježen globalizacijom. Trgovački putovi prema Istoku i Amerikama već su bili potisnuli dotadašnju sredozemnu trgovinu manjega opsega. Drugim riječima, globalizacija je već bila stvarnost te je trebalo zaštititi interese velikih obitelji građanskoga sloja koji je postupno zamjenjivao plemstvo i monarhiju kao stvarni nositelj svjetske moći.
Danas multinacionalne korporacije raspolažu proračunima koji premašuju proračune većine država te izravno utječu na vlade, dok se same vlade u velikoj mjeri oslanjaju na porezne prihode koje od tih korporacija prikupljaju.
Organizacijska struktura
Od 1774. godine počinju se osnivati prve masonske lože koje se postupno dijele na velike obedijencije: englesku, francusku, škotsku, irsku, španjolsku i američku. Time su se, kako se može vidjeti, obistinila predviđanja Francisca de Vitorije, a slobodno zidarstvo od tada prolazi kroz neprestane podjele.
No to za samu organizaciju nije od presudne važnosti, jer je pravo slobodno zidarstvo ustrojeno u nekoliko koncentričnih krugova. Tako ga opisuje José Antonio Ferrer Benimeli, profesor suvremene povijesti na Sveučilištu u Zaragozi, član Kraljevske akademije za povijest i isusovac, koji je svoje opsežno istraživanje slobodnog zidarstva sažeo u knjizi izdanoj u biblioteci Alianza Editorial, koja se i danas smatra temeljnim referentnim djelom (Madrid, 2019., 392 str.).
Podrobni prikazi djelovanja tih masonskih redova mogu se pronaći u Benimelijevim djelima. Njegove su studije nastale na temelju svjedočanstava osoba koje su napustile lože, dokumenata koje su same lože objavile u skladu s načelima transparentnosti te rezultata dugogodišnjih istraživanja. Kao posredničke strukture, lože imaju vlastite hijerarhije, pravila o otkrivanju podataka, unutarnje sukobe i poteškoće. Zbog toga će se uvijek pojavljivati priče o izdaji, financijskoj ili političkoj potpori. Srednje razine slobodnog zidarstva, kao institucije, ne uključuju se izravno u političke stranke niti u crkvene i društvene strukture, nego pojedini članovi primaju upute „odozgo“.
Tajna jezgra i njezin politički utjecaj
Prema toj strukturi, pravo slobodno zidarstvo čini vrlo uska jezgra sastavljena od malobrojnih iznimno inteligentnih, vrlo bogatih i moćnih pojedinaca. Njihova anonimnost organizaciji daje ozračje tajnovitosti koje je ključno za njezine interese. Upravo oni određuju smjer djelovanja u vezi s velikim svjetskim pitanjima u različitim državama.
Primjerice, tvrdilo se da je ta skupina svojim financijskim sredstvima i utjecajem podupirala ljevicu u Španjolskoj kako bi ojačala demokratski centar koji je predvodio Manuel Azaña. Međutim, događaji su izmaknuli nadzoru i doveli do Španjolskog građanskog rata. Zbog toga ih je general Franco progonio optužujući ih da iskrivljuju liberalnu politiku. Očekivano, o toj navodnoj užoj jezgri ne postoje službeni dokumenti, konkretna imena ni izravne optužnice.
Duhovna i filozofska dimenzija
U središtu slobodnog zidarstva, prema ovome prikazu, postoji i važna religijska dimenzija. Čak se tvrdilo da je za pristup toj najvišoj razini potrebno javno sklopiti savez s đavlom, premda za takve tvrdnje ne postoje provjerljivi dokazi. Ono što je, međutim, očito jest da snažna težnja za duhovnošću i dalje postoji kako u velikom dijelu unutarnjega kruga tako i u mnogim njegovim ložama i obedijencijama.
Prema tome tumačenju, upravo ti krugovi danas u velikoj mjeri određuju smjer duhovnih kretanja u društvu te potiču objavljivanje određenih djela. Otuda i velika važnost koju pridaju filozofima poput Barucha Spinoze i Georga Wilhelma Friedricha Hegela ili pokretima poput „New Agea“, kao i drugim autorima čija djela zauzimaju istaknuto mjesto u knjižarama diljem svijeta. Takav je pristup razumljiv jer ti pokreti nastoje pronaći oblik religije koji bi zadovoljio čovjekovu prirođenu duhovnu čežnju te istodobno promicao opće bratstvo.
Kako bi se bolje razumjelo to shvaćanje, valja podsjetiti da masonsko poimanje religije izvorno potječe od Cicerona, koji je smatrao da riječ religija proizlazi iz glagola relegere, odnosno označava „ponovno iščitavanje“ svijeta i njegova poretka u svjetlu postojanja deističkoga Boga. To se razlikuje od kršćanskoga poimanja religije koje je u prvim stoljećima kršćanstva razradio Laktancije. Nadahnut svjedočanstvom mučenika, Laktancije je tvrdio da religija proizlazi iz glagola religare, odnosno označava „povezati se“ s Bogom, uspostaviti neraskidivu vezu između čovjeka i božanskoga.
Izvor: omnesmag.com
Prijevod: M. Đ.
