Između trećeg i osmog stoljeća legenda kaže da je bogati čovjek po imenu Gargano čuvao svoju stoku kada je jedan njegov bik pobjegao i sam odlutao. Razljućen što je pronašao bika kako pase ispred jedne špilje, Gargano je prema njemu ispalio otrovnu strijelu.
Strijela se zatim okrenula i pogodila njega samoga! Gargano je bio toliko potresen da je o svemu obavijestio biskupa.
Biskup je potom odredio tri dana molitve i posta. Posljednjega dana sveti Mihael ukazao se biskupu.
Sveti Mihael rekao je:
„Dobro ste učinili što ste pitali Boga ono što je bilo skriveno ljudima. Čudo je pogodilo čovjeka njegovom vlastitom strijelom kako bi bilo jasno da se sve ovo događa mojom voljom.
Ja sam arkanđeo Mihael i uvijek sam u Božjoj prisutnosti. Ova špilja mi je sveta. Budući da sam odlučio štititi ovo mjesto i njegove stanovnike na zemlji, htio sam na ovaj način potvrditi da sam zaštitnik i čuvar ovoga mjesta i svega što se ovdje događa.
Ondje gdje se stijena otvara, grijesi ljudi mogu biti oprošteni. Ono što se ovdje bude tražilo u molitvi, bit će uslišano. Pođite stoga na goru i posvetite špilju kršćanskom bogoslužju.“
Biskup nije odmah ispunio zahtjev svetoga Mihaela jer je ta špilja nekoć bila mjesto poganskog štovanja.
Drugo
Sveti Mihael ponovno se ukazao 492. godine. Međutim, ovo se ukazanje povezuje s borbom između Bizantinaca i Langobarda od 662. do 663. godine, kada su Grci napali svetište na Garganu. Vojvoda Beneventa, Grimoald I. od Beneventa, došao je u obranu svetišta.
U zapisu stoji:
„[…] I iste noći, koja je prethodila danu bitke, sveti Mihael ukazao se u viđenju biskupu (Lorenzu Maioranu), govoreći da su molitve uslišane, da obećava svoju prisutnost i upozorava da se protiv neprijatelja krene u bitku u četvrtom satu dana.“
Prema predaji, vojvoda Beneventa porazio je Grke 8. svibnja, a bitku su pratili „potresi, munje i gromovi“.
Treće
Nakon Grimoaldove pobjede, biskup Maiorano odlučio je ispuniti zahtjev svetoga Mihaela i posvetiti svetište.
No sveti Mihael ponovno se ukazao i rekao biskupu Siponta:
„Nije tvoj zadatak posvetiti baziliku koju sam ja sagradio. Ja koji sam je utemeljio, sam sam je i posvetio. Ali ti uđi i pođi na ovo mjesto koje je stavljeno pod moju zaštitu.“
Biskup Lorenzo, sedam apulijskih biskupa, sipontsko svećenstvo i narod zemlje krenuli su prema svetoj gori.
Prema mrežnoj stranici bazilike, tijekom njihova putovanja dogodilo se čudo.
„Nekoliko orlova raširenih krila zaklanjalo je biskupe od sunčevih zraka. Kada su stigli do špilje, pronašli su ondje grubi oltar prekriven grimiznim platnom i nadvišen križem. Štoviše, kako legenda kaže, u stijeni su pronašli otisak stopala svetoga Mihaela.“
Ova bazilika poznata je i kao „Nebeska bazilika“ jer ju je posvetio sam sveti Mihael.
Četvrto
Godine 1656. južnu Italiju pogodila je strašna kuga. Biskup Alfonso Puccinelli posvetio se molitvi i postu te je molio za zagovor svetoga Mihaela.
Dok je molio, osjetio je potres, a sveti Mihael ukazao mu se „u blistavom sjaju“ i naredio mu da blagoslovi kamenje iz svoje špilje, urezujući na njemu znak križa i slova „MA“ (Michael Archangel).
„Svatko tko bi pobožno čuvao to kamenje uza se, bio bi zaštićen od kuge.“
Sveti Mihael potom je izliječio grad i sve koji su zatražili to kamenje. To se kamenje danas smatra relikvijama svetoga Mihaela i uspješno se koristi u egzorcizmima.
Biskup je kasnije naredio izgradnju kipa svetoga Mihaela. Spomenik je okrenut prema balkonu sobe u kojoj mu se sveti Mihael ukazao.
Izvor: churchpop.com
Prijevod: M. Đ.
