Na ovaj ili onaj način, mi očevi moramo se suočiti s pitanjem čednosti u odijevanju. Nadam se da ću pojam čednosti prikazati u pozitivnom svjetlu – kao krepost kojom iskazujemo poštovanje prema onome što zaslužuje poštovanje, krepost koja se služi prikrivenošću kako bi još jasnije očitovala sjaj Božjeg nauma.
Da bismo razmotrili osjetljivo pitanje čednosti u odijevanju, moramo započeti širim razgovorom o ljudskoj spolnosti i njezinim suvremenim iskrivljenjima. Problem nije u tome što suvremeno društvo previše razmišlja o spolnosti, nego što o njoj razmišlja premalo. Time želim reći da smo spolnost sveli s otajstva ljubavi koje daruje život i uključuje potpuno darivanje sebe, u kontekstu sakramenta, na oblik sebične zabave, puke podražajnosti i nerazumnog prepuštanja nagonima.
Mnogi smatraju da je stav Crkve prema spolnosti i čednosti pretjerano ograničavajući, kao da se Crkva pomalo srami spolnosti i želi je sakriti jer je smatra „prljavom“. Naprotiv, jedino Crkva ispravno poštuje spolnost kao dobru i lijepu stvarnost kakva ona doista jest. Koliko god to zvučalo paradoksalno, upravo suvremeni svijet ne cijeni spolnost. Budući da Crkva spolnosti iskazuje mnogo veće poštovanje nego svijet, ona se odlučno suprotstavlja njezinu banaliziranju u rukama suvremenog hedonizma. Ona oko spolnosti podiže zaštitne granice kako bi je sačuvala, a ne osudila.
Blaženi Fulton Sheen u knjizi Troje za brak (Three to Get Married) objašnjava da spolnost treba poštovati. Piše: „Jedan od psiholoških razloga zbog kojih se pristojni ljudi povlače pred vulgarnim razgovorima o spolnosti jest taj što po svojoj naravi ona nije znanje koje se može jednostavno prenositi… Previše je sveta da bi bila obeščašćena.“ No suvremena kultura to odbija razumjeti. Svodivši spolnost na puku biološku funkciju i sredstvo osobnog zadovoljenja, izgubili smo osjećaj za njezinu svetost, a time i osjećaj za granice koje su je nekoć štitile. To se odražava u filmovima, glazbi, razgovorima i načinu odijevanja. Budući da su nestale društvene granice povezane sa spolnošću, suvremeni ljudi više ne osjećaju potrebu primjereno prekrivati tijelo.
Ono što je sveto zaslužuje biti odvojeno i posebno. Previše je dragocjeno da bi bilo izloženo svima. Nije namijenjeno svima, nego jednoj osobi ili nekolicini, a ono najsvetije pripada Jedinome – samome Bogu. U braku se, primjerice, supružnici tjelesno daruju jedno drugome – i samo jedno drugome; taj dar nije namijenjen nikome drugome. Kao što bi bilo odbojno voditi ljubav u javnosti, tako je, premda u manjoj mjeri, neprikladno pretjerano izlagati tijelo javnosti. Zašto? Prije svega zbog povezanosti tijela sa spolnošću i svetosti same spolnosti. Nadalje, ljudsko tijelo, osobito žensko, sveto je jer daje život, a život je sam po sebi svet. Konačno, svako ljudsko tijelo pozvano je biti hram Duha Svetoga te ga tako treba i poštovati.
Jedan od najočitijih prigovora nečednog odijevanju jest to što može poticati na grijehe protiv čistoće. I to je povezano s pitanjem svetosti. Korisno je prisjetiti se da su nečiste misli grješne i zato što predstavljaju određenu vrstu obeščašćenja: muškarac poželi ono što mu ne pripada. Žensko je tijelo previše dragocjeno da bi bilo dostupno svakome tko ga susretne na ulici, makar samo pogledom ili u mašti.
Sveto treba biti obavijeno velom otajstva. Nekada je prekrivanje svetoga bilo čovjeku jednako prirodno kao što je lišće prirodno drveću. To su razumjeli čak i pogani. U staroegipatskim hramovima, primjerice, pristup najsvetijem dijelu hrama bio je pridržan svećenicima i faraonima; nije bio otvoren svima. U Starome zavjetu Židovi su zastorom odvajali Svetinju nad svetinjama jer nije bila namijenjena profanim pogledima. I danas u našim crkvama tabernakul prekrivamo velom jer on sadrži stvarnu Božju prisutnost.
Problem nečednosti danas seže dublje od same društvene sklonosti požudi, koju nipošto ne niječem. On proizlazi iz desakralizacije, odnosno gubitka osjećaja za sveto. Za naše sekularizirano i materijalističko društvo ništa nije sveto, pa ni žensko tijelo. Prema toj iskrivljenoj logici nema razloga da bude prekriveno. Nema razloga ni da bude sačuvano za supruga u braku ili samo za Boga u redovničkom pozivu. Suvremena žena, kroz nečednost, izlaže svijetu cijelu sebe, a svijet jedva čeka da to iskoristi. Kao posljedica toga ostaje neka neizreciva i neopipljiva praznina. Djevojka koja razmeće svoje tijelo daje dio sebe koji više ne može vratiti. Zbog toga će, u određenoj mjeri, dar koji jednoga dana donese u brak ili redovnički život biti umanjen.
Naravno, isto vrijedi i za muškarca koji se razmeće svojim tijelom. Ipak, ovdje se usredotočujem na žene jer želim posebno govoriti očevima koji imaju kćeri. U nedavnom autorskom članku za časopis Crisis, Patrick O’Hearn s pravom je istaknuo ključnu ulogu očeva u očuvanju i promicanju čednosti. Piše: „Čednost započinje u domu kada očevi hrabro govore istinu. Naše kćeri moraju znati da su dragocjeno blago, a ne roba. Mogu se izložiti požudnim pogledima muškaraca ili svoju ljepotu sačuvati za Božji pogled i pogled budućega supruga.“ Otac mora shvatiti da je čuvar toga procesa, čuvar svetoga. Bog mu je povjerio prekrasno i nježno cvijeće u njegovim kćerima, a njegova je zadaća zaštititi ih od grubih vjetrova svijeta.
Kao što nijedan otac ne bi želio da njegova kći izgubi zdravlje ili da ostane bez svega svojega imetka, tako ne želi ni da izgubi otajstvo i dostojanstvo koje trebaju okruživati njezino tijelo. Njegova je dužnost štititi to dobro jednako kao i svako drugo – možda čak i više. Izgubljenu nevinost mnogo je teže vratiti nego izgubljeni novac. A stvarni gubitak nevinosti započinje onda kada djevojka počne „trošiti“ ljepotu svoga tijela u zamjenu za površnu i vulgarnu pozornost.
Želim naglasiti da ove riječi pišem s mnogo više suosjećanja nego osude. Većina djevojaka jednostavno slijedi suvremene modne trendove ne shvaćajući posljedice svojih postupaka. Odijevaju se izazovno jer im kultura govori da tako trebaju činiti, uvjeravajući ih da je to način da budu ženstvene, privlačne, zamijećene i voljene. Tako se izlažu požudnim pogledima svijeta, ne shvaćajući cijenu koju zbog toga plaćaju.
Izvor: catholicgentleman.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
