- Vi ste glavni
Prvo pravilo temelj je svih ostalih: roditelji – a ne djeca, vršnjaci ili tehnološke tvrtke – određuju kako će tehnologija ući u obiteljski život. Nemojte djetetu dati zaslon samo zato što ga imaju i svi ostali.
Naša djeca koriste iPade još od malih nogu, ali od početka smo postavili jasne granice i pravila o tome koje aplikacije smiju koristiti, koliko dugo mogu biti na uređajima i slično. Nismo im jednostavno dali uređaj i rekli: „Radi što želiš.“ Od prvoga dana bilo im je jasno da je korištenje uređaja privilegij, a ne pravo. Kada krenete od toga načela, sve ostalo dolazi prirodno.
- Odgodite pametni telefon i društvene mreže
Naš sin Gus pohađa prvi razred srednje škole i još uvijek nema pametni telefon. To nije predstavljalo velik problem. Kažemo mu: „Dobit ćeš ga kada za njega bude postojala stvarna potreba.“ Za sada takvu potrebu nismo vidjeli. Vjerojatno će se to promijeniti kada počne voziti automobil. Do tada može slati poruke prijateljima preko iPada, koji ostaje kod kuće, a ako nas treba nazvati, u školi još uvijek postoje fiksni telefoni.
Također odgađamo korištenje društvenih mreža. Naša dvanaestogodišnja kći Scout nema nijedan korisnički račun, a Gus ima samo tinejdžerski račun na Instagramu.
- Uvedite prostore i vrijeme bez tehnologije
U spavaćim sobama nema uređaja. Za stolom tijekom obroka također nema uređaja. Primjenjujemo pravilo „jedan zaslon odjednom“ – nema korištenja iPada dok istodobno gledate televiziju ili dok zajedno gledamo film. Uređaji se koriste samo u zajedničkim prostorijama i samo tijekom unaprijed određenih vremenskih razdoblja. Kada to vrijeme istekne, korištenje prestaje. Jasna i predvidljiva pravila sprječavaju većinu rasprava.
- Koristite roditeljski nadzor i jasna pravila
Mi koristimo Appleovu uslugu Family Sharing koja nam omogućuje odobravanje preuzimanja aplikacija, postavljanje vremenskih ograničenja i pregled izvješća o korištenju uređaja. Naša djeca mogu slati i primati iMessage poruke samo od unaprijed odobrenih kontakata. Kada žele dodati novu osobu među kontakte, razgovaramo s njima: „Tko je to dijete? Kako ga poznaješ? Kakvo je?“
No, kao što sam razgovarao u podcastu sa stručnjakinjom za obiteljsku tehnologiju Emily Cherkin, ne možete se osloniti isključivo na ugrađene roditeljske kontrole. Djeca često pronađu načine kako ih zaobići, a ni same kontrole nisu nepogrešive. Zato povremeno zajedno s djecom pregledamo njihove iPade: koje su internetske stranice posjećivali, koje YouTube kanale gledali i s kim su razmjenjivali poruke.
Ako primijetimo da su prekršili obiteljska pravila o primjerenom korištenju uređaja, posljedica je jednostavna – na određeno vrijeme gube pravo korištenja uređaja. Bez vikanja i bez raspravljanja.
Kada jednoga dana dobiju vlastite pametne telefone, i dalje ćemo znati njihove lozinke. Reći ćemo im: „Nećemo čitati tvoje poruke – osim ako nam tvoje ponašanje ne da ozbiljan razlog za to.“
- Potičite slobodu i samostalnost u stvarnom svijetu
Dok djeci govorite da odlože iPad, potaknite ih da izađu van, provedu vrijeme u prirodi i postanu samostalnija.
Tijekom ljeta to redovito činimo s Gusom i Scout. Katkad ih jednostavno pošaljemo iz kuće i kažemo: „Nemojte se vraćati nekoliko sati.“ Što rade? Šetaju kvartom, odu do trgovine po nešto za grickanje ili do trgovine za kućne ljubimce gledati hrčke. Tako uče snalaziti se sami.
- Razgovarajte o ponašanju na internetu, rizicima i samokontroli
S našom djecom mnogo razgovaramo o digitalnoj samokontroli. Govorimo im: „Ne šalji poruku koju ne bi želio da netko snimi i podijeli.“ Ili: „Nemoj pretpostavljati da će poruke zauvijek nestati.“
Kad god naiđemo na vijesti o internetskim prijevarama ili seksualnim ucjenama putem interneta, razgovaramo o tome. Pokažem im članak o tinejdžeru koji je nasjeo na internetsku prijevaru ili prilog o opasnom izazovu na društvenim mrežama. Ne činim to kako bih ih uplašio, nego kako bi rizici interneta postali konkretni i razumljivi.
- Budite primjer dobrim navikama
Djeca svoje navike korištenja tehnologije uče promatrajući roditelje. Ako ste vi stalno prikovani uz telefon, velika je vjerojatnost da će i oni biti.
Moram priznati da mi ovo pravilo nije uvijek lako slijediti. Moj posao uvelike ovisi o internetu pa često provjeravam elektroničku poštu. Zato sam sebi postavio nekoliko nepovredivih pravila: nema telefona za vrijeme večere, nema beskonačnog pregledavanja sadržaja tijekom obiteljskog vremena i nema kriomice gledanja u telefon dok mi djeca nešto govore.
Gus i Scout znaju da mi to nije uvijek lako. Ponekad me upozore kada pretjeram, a i sami vide kako čovjek izgleda pomalo smiješno dok neprestano gleda u mali crni pravokutnik.
- Budite svjesni da je vrijeme ograničeno
Čega će se vaše dijete jednoga dana sjećati? Vjerojatno se neće sjećati beskrajnog pregledavanja YouTubea, ali će se sjećati pobjedničkog pogotka na utakmici, gradnje skrovišta ili smijeha s prijateljima do suza.
Kad smanjujete vrijeme pred ekranima, pobrinite se da ga zamijenite nečim vrijednim.
- Budite dosljedni i jasni u provođenju posljedica
Pravila vrijede samo ako se dosljedno provode.
Naša djeca znaju pravila korištenja tehnologije i znaju što slijedi ako ih prekrše. Nema pregovaranja i nema iznimaka tipa „samo ovaj put“. Roditelj treba biti poput videoigre – pravila su jasna, posljedice predvidljive i uvijek iste.
- Budite prilagodljivi, ali čvrsti
Primjerice, tijekom dugih putovanja automobilom dopuštamo više vremena pred ekranima, ali i tada vrijedi pravilo da nakon otprilike sat vremena korištenja slijede dva sata bez uređaja. Cilj nije postići savršenstvo, nego ravnotežu. Ako je, primjerice, dijete bolesno i ostalo je kod kuće, sasvim je razumljivo da će taj dan možda igrati Roblox nešto dulje nego inače.
Ne možemo izbjeći digitalni svijet u kojem naša djeca odrastaju. Ali možemo oblikovati način na koji će se u njemu kretati. Ono što mi se sviđa kod Twengeinih deset pravila jest to što nisu manifest protiv tehnologije, nego razuman i praktičan vodič koji pomaže roditeljima da djeca uspješno odrastaju u digitalnom dobu.
Izvor: artofmanliness.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
