Ljubav bez prave obveze izdaje samu suštinu ljubavi. Onaj tko se odbija obvezati (ili prekine vezu kako bi započeo drugu vezu) sam sebe zavarava. On miješa uzbuđenje koje mu pruža nov početak sa stvarnom srećom.
Takvo afektivno malodušje, tako tipično za naše doba, simptom je teške emocionalne nezrelosti koja oslabljuje sam temelj društva. Ono je dijelom ukorijenjeno u nerazumijevanju slobode. Mnogi ljudi omalovažavaju brak jer ne uspijevaju shvatiti da osoba također pokazuje slobodu izbora svojim slobodnim vezanjem za drugu osobu u braku.
Ti kritičari braka ne uviđaju da je postojanost, a osobito vjernost, osnovna karakteristika uistinu velike osobnosti: osoba odabire ostati vjerna onome što vidi, premda će kasnije njezin vid možda postati zamućen.
U pitanjima ljubavi i braka, »pakao« ne dolazi od vjernosti; on dolazi od nedostatka vjernosti koji osobe ostavlja nevezanima, ali zapravo samima, zarobljenima u plitkoj proizvoljnosti i zagušljivom subjektivizmu.
Doista, suprotno lordu Byronu i popularnom mišljenju, brak je prijatelj i zaštitnik ljubavi između muškarca i žene. Brak daje ljubavi strukturu, zaštitu, jedinu klimu u kojoj ona može rasti.
Ovo je bio izvadak iz knjige „Brak: otajstvo vjerne ljubavi‟ Dietricha von Hildebranda u izdanju Naklade Crisinus. Čitavu knjigu možete naručiti putem stranice: www.crisinus.hr.

Foto: Unsplash





