Brak uči supružnike poniznosti i dovodi ih do shvaćanja da je ljudska osoba vrlo loš ljubavnik. Koliko god mi žudjeli za time da ljubimo i budemo ljubljeni, neprestano doživljavamo poraz i očajnički trebamo pomoć. Trebamo se vezati svetim zavjetima da bi ta spona podarila našoj ljubavi snagu koja je nužna kako bismo se suočili s uzburkanim morem našega ljudskog stanja.
Nijedna ljubav nije bez teških trenutaka. No kako je to Kierkegaard zgodno primijetio, budući da on podrazumijeva volju, obvezu, dužnost i odgovornost, brak potiče supružnike da se bore kako bi sačuvali dragocjen dar svoje ljubavi. To im daje veličanstvenu vjeru da će uz Božju pomoć moći prebroditi poteškoće i iz njih izići kao pobjednici. Stoga dodavanjem formalnog elementa materijalnom elementu ljubavi brak postaje garancijom budućnosti ljubavi i štiti je od napasti koje će se zasigurno pojaviti tijekom života.
U vezi bez obveza najmanja prepreka ili najneznatnija poteškoća legitimna su izlika za razdvajanje. Nažalost, čovjek – koji je obično revan da pobijedi u borbi protiv drugih – pokazuje malu ili nikakvu želju da pobijedi sebe. Njemu je puno lakše odustati od veze nego boriti se protiv onoga što Kierkegaard naziva zamorom koji se po običaju javlja kada neka želja bude ispunjena.
Ovo je izvadak iz knjige „Brak: otajstvo vjerne ljubavi u izdanju Naklade Crisinus, čije prenošenje vrijedi isključivo za portal „Muževni budite”.
Foto: Unsplash
