Narod smo koji se nadaleko ističe po svojoj katoličkoj vjeri, ali i narod koji se, nažalost, ističe po psovki. Nenadmašni smo kad se u našem narodu slavi Bog, Isus i Gospa, ali smo podjednako nenadmašni kad se psuje ime Božje, Isusovo ili Gospino. Slavimo sve svece, ali ih znamo i „skinuti s neba‟ kad nam tako dođe.

Za vrijeme jedne propovijedi, kardinal Stepinac svrnuo je pažnju vjernika na tri uzroka zbog kojih je psovka tako raširena u našem narodu, a to su: loš primjer starijih, vjersko neznanje i opak život. „Psuju u kući i otac i majka. (…) Na cestama se kune, proklinje se na poslu i u šali i u ljutnji. Bogumrskom psovkom zatrovana je čitava naša atmosfera, ona je postala dolinom smrti za nedužnu djecu. I mi se onda čudimo, kad već djeca od sedam, osam godina počinju proklinjati Boga, Majku Božju, svece i anđele, a da zapravo i ne slute što čine‟, kazao je Stepinac.

Stepinac je zbog takve navike našeg naroda znao održati i tjedan protiv psovke, pri čemu bi naglasio i razložio kako je psovka nepravda protiv Boga Stvoritelja, Otkupitelja, Posvetitelja: „Psovači, stidite se! Da li je to zaslužio Bog da mu pljujte svojim poganim ustima u lice? Iako se nadate da ćete moći dovijeka nastaviti nekažnjeno psovati, bojim se da će se i na vama ispuniti riječ Svetog pisma: Nada se nezahvalnika rastopi kao inje zimsko i proteče kao voda nevaljala. Katolički muževi i žene, dragi vjernici! Ako je ikada bio čas da svim silama zagrabite da se istrijebi ova sramota iz naše sredine, psovka, onda je to sigurno danas. Svima nam je na srcu spas našega naroda, naše domovine.”

U Starom se zavjetu grijeh psovke protiv Boga (bogopsovke) najstrože kažnjavao pa je svatko dobro pazio da ne pogrdi ime Gospodnje. Cijeli Stari zavjet odisao je toliko velikim poštovanjem prema Božjem imenu da se nitko nije smio usuditi Njegovo sveto ime spomenuti, a kamoli opsovati Ga. Međutim, danas zapovijed „Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud‟ (Izl 20, 7; Pnz 5, 11) svi poznaju u teoriji, ali ne i u praksi. Božje ime nam je postalo poštapalicom i psovkom. Zbog toga je bl. Stepinac često upozoravao: „Hrvatski će narod propasti zbog svoje psovke, ako se ne obrati. To je psovački narod…‟

Kako bismo poput bl. Stepinca osvijestili i upozorili naše društvo na štetnost psovke, odlučili smo pokrenuti inicijativu „Zašto ne psujem?‟, kojom bismo tijekom Došašća poticali vjernike da s nama podijele svoje razloge zašto ne žele psovku u svome životu i u svome društvu. Razlog zašto smo za tu inicijativu odabrali Došašće jest taj što je Došašće priprema za najradosniji kršćanski blagdan, a to je rođenje Isusovo, odnosno Božić. U vrijeme kad se čiste srca kako bi bila što sličnija srcu djeteta Isusa, ovom inicijativom želimo potaknuti na čišćenje našeg jezika i naših misli.

Svi koji žele sudjelovati u ovoj inicijativi, to mogu učiniti tako da na list papira napišu razloge zašto oni ne psuju, taj list papira fotografiraju i pošalju našem uredništvu na sljedeći mail: muzevnibudite@gmail.com. Te bismo razloge onda podijelili s drugima na našoj Facebook stranici i na samome portalu. Naravno, tko želi, može snimiti i video na tu temu koji ćemo drage volje objaviti.

Pomoću ove inicijative osobito apeliramo na muškarce da u njoj sudjeluju, jer po muškarcu u obitelj i društvo dolazi ili blagoslov ili prokletstvo ovisno o tome kako se on odnosi prema Bogu i drugima. Pozivaju se stoga muškarci da svojim sudjelovanjem pripomognu u sprečavanju širenja jedne od najvećih zaraza, zarazu psovke, koju bismo pod svaku cijenu trebali iskorijeniti iz našega društva kako bi hrvatski narod uistinu bio katolički narod i kako bi u njega napokon došao blagoslov i blagostanje.

Neka nam u našem nastojanju bl. Alojzije Stepinac bude uzor i zaštitnik.