Tom činjenicom bračna ljubav također poprima karakter čistoće i nesebičnosti koji se pronalazi čak i u najvišoj naravnoj ljubavi. Bračna ljubav, kao i svaka autentična ljubav, implicira iskrenu namjeru da voljenu osobu učini sretnom. Onaj koji voli zabrinutiji je za sreću voljene mu osobe nego za svoju vlastitu. Onaj koji voli živí u voljenoj osobi, traži sreću voljene osobe, a ne užitak svoje vlastite ljubavi.
No u nadnaravno preobraženoj bračnoj ljubavi ta se namjera uzdiže do gorljive želje za vječnom dobrobiti voljene osobe. Za vječnom se dobrobiti voljene osobe ne čezne na isti način kao što se čezne za spasenjem voljene osobe općenito, nego s osobitom sviješću da je to osoba koja je meni povjerena, čije spasenje tiče mene na osobit način i iznad svih drugih. Suradnja u posvećivanju voljene osobe postaje fokus naše ljubavi, slavno je podižući iznad života ovog svijeta. Ona prihvaća voljenu osobu ne samo unutar granica ovog života i za ovaj život, nego i za vječnost.
Ovo je izvadak iz knjige „Brak: otajstvo vjerne ljubavi u izdanju Naklade Crisinus, čije prenošenje vrijedi isključivo za portal „Muževni budite”.
Foto: Unsplash
