Danas je Treći je dan Božića, kad slavimo također i blagdan sv. Ivana Evanđelista, apostola kojega je Isus na poseban način ljubio. Jučer, tj. odmah nakon Božića, slavili smo sv. Stjepana, đakona i mučenika, koji vjerojatno nije tjelesno ni poznavao Isusa Krista, ili – ako i jest – on ipak nije bio među Dvanaestoricom njegovih učenika, izabranih za apostolsku službu.
Čime se, onda, stječe prednost u Kraljevstvu nebeskom? Izborom (glasovanjem), djelom (učinkom) ili ljubavlju? – Prema kršćanskom kalendaru očito je da prednost nemaju ni oni koji su prvi izabrani i pozvani, ni oni koji su se najviše trudili, ni oni koji su najviše uspjeli, nego oni koji su najviše ljubili.
Petar i Andrija su pozvani prije Ivana i Jakova, ali je Isus na poseban način ljubio Ivana. Uza sve to, prije blagdana sv. Ivana, Crkva slavi blagdan sv. Stjepana – jer je Stjepan prije Ivana svoju ljubav prema Kristu zapečatio svojom mučeničkom smrću.
Mučeničkom smrću su svoju ljubav prema svome Spasitelju posvjedočili svi apostoli, osim Ivana – pa ipak Crkva blagdan sv. Ivana stavlja odmah uz blagdan sv. Stjepana mučenika. Očito da pred Bogom silna ljubav sv. Ivana vrijedi kao nekrvno mučeništvo.
Kod sv. Ivana možemo govoriti o dvostrukom mučeništvu:
Prvo, sv. Ivan je bio jedini neoženjeni apostol, među Dvanaestoricom, koji su slijedili Isusa – i živio je djevičanski sve do kraja života. Crkva djevičanstvo radi Kraljevstva nebeskoga naziva „bijelim mučeništvom“. (Istina, i sv. Pavao je bio neoženjen, ali on nije bio među Dvanaestoricom.)
Drugo, svi su drugi apostoli svoju ljubav i vjernost prema Isusu posvjedočili nakon njegova uskrsnuća, a u vrijeme muke su bili pobjegli i tek izdaleka pratili što se događa, a Ivan je – uz smrtnu opasnost – ostao vjeran Isusu i, uz Isusovu majku Mariju i druge pobožne žene, bio jedini od Isusovih učenika, koji je ostao uz Krista pod njegovim križem sve do njegove smrti. To je bilo njegovo drugo nekrvno mučeništvo, drugo svjedočanstvo bezgranične ljubavi, pa zato s punim pravom Crkva stavlja blagdan sv. Ivana apostola tako blizu Božića, odmah iza sv. Stjepana Prvomučenika.
Ne namjeravam ni ulaziti u Ivanovu duboku i prebogatu teologiju, zbog koje ga Istočna Crkva naziva jednostavno Teologom. Njegova teologija Božje Riječi, njezina utjelovljenja i njezina boravka među nama, teologija svjetla i tame, istine i laži, života i smrti – sve nam je to dobro poznato. Ali danas, uz svetkovinu Božića, treba da se prisjetimo posebno onoga što nam sv. Ivan kaže o razlikovanju Duha Božjega od duha Antikristova: „Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov“ (1 Iv 4, 2-3). Mi ispovijedamo svoju vjeru da je Isus Krist došao u tijelu, pa možemo biti sigurni da u nama djeluje Duh Božji.
Međutim, ne zaboravimo da Sin Božji, koji se utjelovio u Isusu iz Nazareta, želi da se utjelovi i u svakome od nas – samo ako ga prihvatimo čistim srcem, vjerom, nadom i ljubavlju. To nas onda obvezuje ne samo da Mu otvorimo svoja srca, nego da poštujemo svakoga čovjeka – i u njegovim tjelesnim potrebama – jer je u svakom od njih na neki način utjelovljen Sin Božji. Odgovarajući na potrebe svojih bližnjih, mi častimo, hranimo i služimo samoga Boga.
U tom smislu za nas je najvažnija ona Ivanova prelijepa definicija: „Bog je ljubav“. Sv. Ivan doslovno kaže: „Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav“ (1 Iv 4, 8). Lako je to znati i reći, ali je pitanje koliko mi to ostvarujemo – jer ljubav nije teorija, nego upravo praksa. Isti apostol tvrdi: „Rekne li tko: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga“ (1 Iv 4, 20-21).
Božić je izvanredna prigoda da iskažemo svoju ljubav prema Bogu upravo preko izraza ljubavi i poštovanja prema braći i sestrama – što nastojimo i činiti, kako bratskim posjetima, tako i barem malim uslugama, koje mogu izraziti nešto od duhovnog bogatstva, koje želimo podijeliti s našim najbližima.
Izvor: svjetlorijeci.ba
