Četrdesetih godina 19. stoljeća mađarski liječnik Ignaz Semmelweis primijetio je nešto zastrašujuće u bečkoj bolnici u kojoj je radio. Žene nakon poroda masovno su umirale od tzv. „porođajne groznice“.
Otkrio je šokantnu poveznicu: smrtnost je bila znatno viša na odjelu kojim su upravljali liječnici i studenti medicine nego na onom kojim su se bavile primalje. Zašto?
Jer su liječnici često prelazili ravno s obdukcija… na porode — bez pranja ruku.
Semmelweis je tada predložio nešto revolucionarno: svi liječnici i studenti morali su prati ruke u otopini klora prije pregleda pacijentica.
Rezultat? Smrtnost je pala s više od 18 % na svega 1 %. To je bio proboj koji je trebao zauvijek promijeniti medicinu.
Umjesto zahvalnosti, dočekali su ga podsmijeh i prijezir. Liječnički krugovi osjetili su se uvrijeđenima na sugestiju da njihove „prljave ruke“ ubijaju pacijentice. Umjesto da prihvate činjenice, odbacili su njegovu teoriju i na kraju ga izbacili iz bolnice.
Još gore, nakon godina borbe s medicinskim establišmentom, Semmelweis je 1865. završio u psihijatrijskoj ustanovi… gdje je umro samo dva tjedna kasnije.
Tek nakon njegove smrti svijet je priznao da je bio u pravu. Danas ga pamtimo kao heroja koji je spasio nebrojene živote — zahvaljujući vodi, sapunu i zdravom razumu, mnogi ga nazivaju i „spasiteljem majki“.
(Nepoznat autor)
Foto: flipscience.ph
