Fabrice Hadjadj je francuski filozof i autor poznat po djelima prevedenima na mnoge jezike.
Već nekoliko godina živi u Fribourgu (Švicarska), gdje vodi Institut Philanthropos, inicijativu koja ima za cilj pružiti mladima čvrste temelje u filozofiji, teologiji i manualnom radu, a sve to snažno inspirirano benediktinskim mentalitetom.
Kako doznajemo, Fabrice Hadjadj i njegova supruga Siffreine Michel trenutno su u procesu selidbe u Španjolsku kako bi pokrenuli novi poslovni pothvat imenom Institut INCARNATUS.
Govoreći o hitnosti ponovnog otkrivanja humanističkih znanosti kazao je da biti zainteresiran za humanističke znanosti znači otkriti svoju humanost. „Iako, kada govorimo o humanističkim znanostima govorimo o čitanju tekstova drevnih autora i pitamo se: ”ako smo ljudi današnjice, zašto moramo čitati drevne autore?”“
„Stvarnost je takva da se, da biste bili slobodni, morate distancirati od svog vremena. Ako smo uronjeni u svoje vrijeme, uvjereni smo da je sve što se radi u našem vremenu oduvijek bilo rađeno na ovaj način. Kad čitam drevne autore, ne samo da ulazim u vrlo duboku ljudsku mudrost (duboku jer je došla preko vremena), već se i distanciram od svog vremena i postajem slobodan“, poručio je.
Često mislimo da sloboda dolazi iz revolucije, ali sloboda dolazi iz tradicije. „Kad čitam Platona ili svetog Augustina, distanciram se od svog vremena i mogu ga kritizirati. Čak su i francuski revolucionari čitali antičke autore i pozivali se na Rimsku republiku. Marksistički revolucionari također su čitali Marxa, a Marx je čitao Aristotela. Iz Aristotelovih tekstova Marx je kritizirao kapitalizam.”
Tom je prilikom poznati autor progovorio i o krizama te kazao kako postoje dvije vrste: kriza osjeta i kriza mirisa. „U digitalnom svijetu ne znamo kako osjećati, izgubili smo osjet dodira i mirisa. Imamo uši za razlikovanje signala, ali ne i za slušanje. Oči su nam širom otvorene poput usta koja bi najradije progutala slike koje se međusobno uništavaju, tako da ne možemo ni vidjeti. Zato inzistiram na stvaranju mjesta gdje se osjeti mogu ponovno stvoriti, kroz ručni rad, glazbene instrumente ili boravkom oko stola gdje se može voditi razgovor.“
Pojašnjavajući krizu smisla objasnio je da se zapravo radi o krizi osjećaja. „To je zapravo kriza na najosnovnijoj razini. Zatim postoji još jedna razina, a to je kriza nade, jer je smisao ujedno i orijentacija, put prema nečemu.“
Modernost je bila progresivna i uvjerena da će svijet biti bolji. Značenje nije bilo vječno već privremeno, a to značenje je bilo „sutra će biti bolje društvo“. Danas je ovaj progresivni projekt boljeg društva stvorio prijetnje koje su gore od bilo kojih koje su ikada opterećivale čovječanstvo.
„Danas nada više nije opcija. Kako su se svjetovne nade srušile, ni religiozna nada nije opcija. Stoga pronađimo i tijelo i duh istovremeno, kako bismo izašli iz ovog limba“, poručio je.
Izvor: omnesmag.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Wiki
