Budući da sam odrastao igrajući sve vrste sportova, mogu sa sigurnošću reći da sam istinski zaljubljenik u atletiku i kompetitivne sportove. Moj je otac naučio mene i moju braću, ukratko, prave vrijednosti sporta i kako te vrijednosti mogu formirati naše živote. Smatrao je važnim naučiti nas sportskom duhu i ispravnom načinu igranja pa je stoga čekao sve dok nismo imali 7 ili 8 godina da nas uvede u samu strukuturu igre. Vjerovao je da sport, ako se ispravno nauči, treba biti u okruženju u kojem ispravne vrijednosti mogu cvjetati. Stoga smo kod kuće učili igrati svaki sport sve dok ga nismo savladali. Sada vidim da je ono što je moj otac učinio bilo izvanredno, jer jednom kad smo svladali sport, mogli smo uživati u njemu u njegovoj ispravnoj formi.
Zbog toga me rastužuju današnji sportovi. Uz neprestano svađanje, dopingiranje i varanje, sportovi su postali dezorijentirani i izgubili su svoju svrhu i smjer (koji su način uvođenja u svetost života). Očito su se sportovi počeli više vrtjeti oko slave i usmjerenosti na samoga sebe nego oko rasta u krepostima. Kada rastemo u krepostimo, tada možemo upoznati autora kreposti, a to je Bog. Sportovi sami po sebi ne mogu nas voditi k Bogu. Međutim, moglo bi se reći da sportovi idu u prilog naravi koju nam je Bog dao i da su stoga dobri za čovječanstvo i njegov rast u odnosu s Bogom.
Stoga, ako su sportovi dobri, potrebno je dovesti ih do njihove prave uloge, a to je vođenje čovječanstva k Bogu. No da bi ta potreba urodila plodom, sportovi bi se trebali preusmjeriti k razvitku kreposti, a nema boljega načina za to nego oponašanjem velikih mučenika naše vjere.
Kada gledamo mučenike naše vjere, vidimo da su žrtvovali svoj život za istinu i očuvanje vjere. Sveti Justin je, primjerice, bio čovjek koji je posvetio svoj život očuvanju i obrani ispravna nauka Crkve od poganskih ideologija. On je sam bio pogan, no kada je otkrio istinu kršćanstva, nije je mogao zanijekati. Započeo je živjeti svoj kršćanski život braneći i šireći radosnu vijest svima. No s vremenom je prefekt Rusticus otkrio što sv. Justin radi i zatražio je od njega da se odrekne Boga jer će u protivnom umrijeti. Sveti je Justin bez oklijevanja odbio da se odrekne Boga pa su mu kasnije odrubili glavu. Međutim, zbog svoje hrabre obrane onoga za što je vjerovao da je istina, svi su ljudi s kojima je bio u doticaju ojačali u vjeri i postali hrabriji u njezinoj obrani.
Preko mučenika kao što je bio sv. Justin mi pronalazimo uzore našeg kreposnog kršćanskog života. Oni su živjeli život koji je bio usmjeren prema Bogu. Kada su bili suočeni s izborom da zanijekaju Boga ili da umru, oni su spremno odabrali smrt. Zahvaljujući tome sačuvale su se istine Crkve i prenijele na nas. Hrabrost koju su mučenici pokazali kako bi obranili vjeru je ista ona hrabrost koja je potrebna u današnjoj sportskoj kulturi. Sportovima su potrebni mučenici koji su spremni očuvati njegov istinski oblik poput mučenika naše vjere.
Važno je razjasniti kako ja ne predlažem da su samome sportu potrebni mučenici. To bi bila blasfemija. Međutim, kažem kako nam je potrebna hrabrost mučenika da bi se obranili načini pomoću kojih nas sport vodi do svetosti. Nažalost, današnja atletska kultura, osobito profesionalna, nije kompatibilna s krepostima i njoj djeca ne bi trebala biti izložena. Djeca imitiraju ono što vide, a kultura se oblikuje po njima. Ako su djeca izložena kulturi poroka, onda će kultura poroka i ostati.
Kao atletski trener na Belmont Abbey Collegeu, stalno se pokušavam suprotstaviti današnjoj sportskoj kulturi i usmjeriti je ka njezinom ispravnom obliku. Poput mog oca, pokušavam usaditi vrijednosti koje sport može pružiti. Vrijednosti za koje se nadam da će postati kreposti koje će atletičari prenijeti na svakodnevni život, a koje će njih učiniti boljim ljudima. Čvrsto vjerujem da je sport sredstvo za određen cilj. Disciplina, hrabrost, liderstvo, poštovanje, inegritet i druge kreposti koje se razvijaju u sportovima sredstva su za proslavu Boga. Međutim, također znam naglasiti da kada se te kreposti usvoje, postoji odgovornost da se one i razvijaju i da se za njih, upravo poput mučenika, bude sporemno žrtvovati. Samo onda kada je pojedinac spreman na žrtvu može se kultura promijeniti.
Naša atletska kultura, osobita ona mlađa, potrebna je uzora koji će pokazati istinske kreposti sporta. Preko mladih se sportovi mogu vratitit svom pravom obliku. Međutim, potrebni su nam atletičari, treneri i roditelji za to koji su spremni postati poput mučenika naše vjere i zauzeti se za vrijednosti na kojima počivaju sportovi kako bi se oni usmjerili na svoj pravi oblik.
Eduardo Cerdeiras
Preuzeto uz dopuštenje sa stranice: thosecatholicmen.com
Preveo: K.P.
Foto: Pixabay
