Sveto pismo bilježi koliko je bilo uobičajeno da se tijekom služenja apostola događaju čudesna ozdravljenja… čak i kada bi sjena apostolova plašta pala na nekoga. Zašto danas u Crkvi samo vrlo rijetko čujemo o tjelesnim ozdravljenjima? Zašto je Bog uvelike ograničio milosti dane svećenicima za tjelesno ozdravljanje onih kojima služe? To je tužno.
Odgovara vlč. Edward McIlmail, LC:
Mogu razumjeti vašu tugu što danas ne slušamo o više čudesa. Jedna od velikih tajni života jest zašto Bog dopušta toliko patnje u ovome svijetu, uključujući i među nevinima.
Vaše pitanje dotiče nekoliko važnih točaka, pa ih razmotrimo redom.
Istina je da Novi zavjet bilježi kako je Isus učinio mnoga čudesa, bilo izravno bilo po svojim apostolima. Čudesa su pomogla dati vjerodostojnost Isusovoj poruci i pokazati da je on doista Sin Božji. Također su dala vjerodostojnost propovijedanju apostola.
Ipak, čudesa nisu bila krajnji cilj Isusova poslanja. Zapravo, on je davao veću prednost propovijedanju nego čudesima. „Pođimo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao“ (Mk 1,38).
Pretpostavljivo, Isus je mogao provoditi sve svoje vrijeme čineći čudesna ozdravljenja. No nije. Ne zato što bi bio ravnodušan prema tjelesnoj patnji ljudi, nego zato što je bio više usmjeren na ozdravljenje njihovih duša, na to da ih dovede do obraćenja.
Ipak, čini se da su čudesa imala istaknutije mjesto u ranoj Crkvi. Kako je vrijeme prolazilo, čini se da se Bog više oslanjao na „uobičajenije“ znakove svoje milosti koji prate njegovu Crkvu. To uključuje brojna djela milosrđa koja se čine u kršćanskim zajednicama i svjedočanstvo kršćanskih brakova i obitelji.
Naravno, čudesa nisu stvar prošlosti. Ona postoje i danas. Crkva proglašava svece, dijelom i na temelju čudesa učinjenih na njihov zagovor. To ne znači da nema i drugih čudesa u svijetu. Mnogi su čuli za naizgled čudesna ozdravljenja, primjerice kod bolesnika od raka koji dožive neobjašnjiv oporavak. Istina, Crkva možda nikada službeno ne potvrdi da su ta ozdravljenja čudesa. Ipak, naš razum može donijeti zaključke prožete vjerom kada se suoči s snažnim dokazima.
Dobro je imati na umu da su najbolja ozdravljenja duhovna. „Čudesa“ milosti mogu vratiti ljude sakramentu ispovijedi nakon desetljeća izbivanja. Takvo ozdravljenje ima posljedice koje mogu trajati dulje od bilo kakvog tjelesnog ozdravljenja. (Za daljnje čitanje možete razmotriti seriju knjiga „Amazing Grace“ u izdanju Ascension Pressa, koje donose stvarna iskustva običnih ljudi današnjice koji su imali izvanredne, „čudesne“ susrete s Božjom milošću.)
Kao odgovor na vaše posljednje zapažanje, rekao bih da je Bog već dao svećenicima dar da mogu donijeti najbolje ozdravljenje dušama, po sakramentima. Poznato je da Bog nekim svećenicima i laicima daje posebne darove ozdravljanja. U svakom slučaju, Svemogući nije ravnodušan prema našoj patnji. Često želi da je jednostavno prihvatimo i prikažemo njemu za spas duša i na njegovu slavu.
Izvor: regnumchristi.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
