Isus izgubljen u Hramu situacija je koju evanđelist Luka koristi kako bi prikazao Isusov prelazak iz Njegova dječaštva u život muškarca. Kada je odlazio iz Hrama s Isusom i Marijom, čitamo da „im nakon toga bijaše poslušan.‟ Tako Luka sažima čitav Isusov mladenački život kao tesara i sina. Ovime je sažeta „povijest od 18 godina života našeg Spasitelja‟, vrijeme koje je proveo radeći i živeći s Marijom i Josipom kao mladić i odrastao muškarac.
Kada je došlo vrijeme da postane muškarac, Njegova je formacija bila povjerena svetome Josipu. Isus nije započeo svoju zemaljsku misiju sve do svoje tridesete, ali to ne znači da je bio 30-godišnji adolescent koji je živio sa svojim roditeljima. On je bio mladić na čiju je formaciju kao muškarca utjecao sveti Josip, prema vremenu i kulturi u kojoj je živio.
Budući da je Isus Bog i muškarac, Njegovo je putovanje u otajstva muževnosti imalo jedinstven aspekt. Bog je Njegov Otac, no sveti je Josip također bio Njegov otac – ne samo babysitter. Sveti Ivan Pavao II. jasno je rekao: „Bog je pozvao svetog Josipa da služi Isusovoj osobi i misiji izravno kroz očinstvo. On nije bio samo zamjena za nebeskog Oca.‟
Zbog toga bi nas muškarce Josipova uloga trebala potaknuti da tražimo njegov zagovor. Mladići iz Isusova vremena „koji su navršili 13 godina smatrali su se obveznim poštovati sav Mojsijev zakon i zbog toga su postali osobno odgovorni za svoja djela.‟ Drugim riječima, židovski su dječaci započeli svoje putovanje prema muževnosti javnom molitvom s ostalim židovskim muškarcima. To je između ostalog bio razlog zašto je Isus bio na putu. Židovski su muškarci trebali ići u Jeruzalem tri put godišnje (usp. Pnz 16, 16), a budući da je Isus navršio 12 godina, pridružio se Josipu na putu. Marija je bila s njima iz običaja i pobožnosti, no Josip je poveo i Isusa jer je bilo vrijeme da Isus postane muškarcem poput njega, a na put do jeruzalemskog Hrama išli su židovski muškarci.
Isus je također bio podučen Josipovu stolarskom poslu. Luka nam govori da je „napredovao u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi‟ (Lk 2, 52) – postajao je muškarcem.
Poznato je da je prelazak iz tinejdžerske u odraslu dob težak, osobito za dječake. Za mnoge je obitelji taj izazov još i teži, jer roditelji ne vide njegovu ozbiljnost. Taj je problem još složeniji u društvu koje produžuje vrijeme adolescencije, dopuštajući mladićima da ostanu djeca umjesto da ih izazove da odrastu. Kada roditelji i zajednica prepoznaju te promjene i prate dječake kroz njih, to stvara veći mir u domovima, u srcima mladića i u zajednicama.
Adolescencija ne bi trebalo biti vrijeme neizbježnih tenzija. Umjesto toga može biti vrijeme kada mladići odrastaju prirodno i duhovno, kao što je Isus odrastao u mudrosti i milosti. Sveti se Josip koristio tim jednostavnim metodama rada i molitve kako bi formirao Isusa kao muškarca. Ovo što ja predlažem nije program koji sve rješava. No važno je znati da je Bog stvorio dječake da bi oni postali muškarci, a mi im u tome trebamo pomoći.
Jason Craig
Preuzeo uz dopuštenje sa stranice: thosecatholicmen.com
Preveo: K.P.
