Ova mračna kombinacija umora, tuge i gubitka smisla oduzima nam radost i ostavlja prazninu u duši koja razara raspoloženje, međuljudske odnose i sveukupno djelovanje.
Kao da nikada nismo bili ranjiviji: borimo se s umorom i „burnoutom“, depresijom i tugom. Obuzimaju nas malodušnost, duhovna bezvoljnost i lijenost, a istodobno upadamo u aktivizam i pretjeranu zaposlenost.
Što ako se iza svega toga krije samo jedno ime – acedija, za koju veliki pustinjski otac Evagrije kaže da je najgori od svih demona?
Ova mračna kombinacija umora, tuge i gubitka smisla – „podnevni demon“, kako ga naziva kršćanska tradicija – oduzima nam radost i ostavlja prazninu u duši koja razara raspoloženje, međuljudske odnose i sveukupno djelovanje.
U svom istraživanju acedije benediktinski monah i poglavar opatije Saint-Wandrille, otac Jean-Charles Nault, polazi od mudrosti Crkve, od pustinjskih otaca do sv. Tome Akvinskoga. Pokazuje kako acedija pogađa osobe u svim životnim staležima: svećenike, redovnike, ali i vjernike laike, u braku ili samce.
Pustinjski su oci voljeli reći da je jedan od velikih lijekova za acediju ručni rad, poput dvorišnih poslova, poslova oko kuće ili rada na hobi projektu ili nečega što se radi rukama. Takav nam posao pomaže otkriti da se ne trebamo predati svojim osjećajima pred zadatkom, već da doista možemo, s Božjom milošću, steći kontrolu nad svojim tijelom da ih ponudimo Bogu na štovanje.
Postoje mnogi drugi alati za postizanje pobjede nad acedijom. Odabir dobra trenutka, čak i ako je to nešto što ne želimo učiniti, počet će otvarati naša srca. Tada ćemo dublje započeti s Bogom i vidjeti njegovu dobrotu u svim stvarima, da je u svakom djelovanju u konačnici Bog onaj kojeg odabiremo.
Izvor: laudato.hr
