Sv. Matej evanđelist propovijeda, kad je Isus došao u krajeve Cezareje Filipove, da je upitao svoje učenike: »Za koga drže ljudi Sina Čovječjega?« Oni odgovoriše: »Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, opet drugi za Jeremiju ili za koga od proroka.« Reče im Isus: »A za koga me vi držite?« Odgovori Šimun Petar: »Ti si Krist, Sin Boga živoga.« (Mt 16, 13-17)
Varali su se dakle mnogi ljudi već onda u ocjeni Krista. Jedni su mu oduzeli božanstvo, govoreći da je samo čovjek, kao i Ivan Krstitelj ili Ilija. Drugi, objesniji, porekoše mu mudrost, govoreći da je lud: »Poludio je.« (Mk 3,21) Treći mu porekoše svetost nazivajući ga samaritancem: »Ti si Samaritanac.«(Iv 8, 48) Četvrti mu porekoše svemoć, klevećući ga da pomoću đavla čini svoja čudesa: »Po Belzebubu poglavici đavolskom izgoni đavle.« (Lk 11, 15) Peti mu porekoše čak razboritost nazivajući djela njegova nerazumnima, kao oni što rekoše prigodom smrti Lazarove: »Zar nije mogao ovaj, koji je otvorio oči slijepcu od rođenja učiniti da ovaj ne umre?« (Iv 11,37)
Tako su dakle sudili o Kristu Bogu mnogi koji su Ga gledali skrivena u ljudskom tijelu.
I danas ne sude mnogi bolje o njemu, pogotovo kad ga vide skrivena u svetoj Hostiji. I to ne samo pojedinci, nego i čitave obitelji i narodi, kao što govori psalmist: »Podigoše se kraljevi zemlje i knezovi se okupiše ujedno protiv Gospoda i protiv Krista njegova.« (Ps 2, 2) .
Ona zloglasna tajna družba masonska hoće Kristu da oduzme božanstvo te ga na svojim slikama stavlja u isti red sa nemoćnim ljudima: Budom, Muhamedom i drugima, degradirajući svemogućnog Boga na nemoćnog čovjeka.
Krvoločni komunizam poriče mu, osim božanstva, i svaku mudrost, nazivajući zakon njegov ludošću i javno pozivajući na gaženje svakog zakona njegova.
Razni krivovjerci poriču mu svetost nazivajući Crkvu Svetu Njegovu djelom vražjim. Drugi opet poriču Mu moć govoreći da je 2-tisućgodišnji opstanak Crkve djelo zavaravanja i prešućivanja istine. Pače i među samim katolicima nađe ih se koji mu znadu poreći mudrost, smatrajući da je zakon Njegov za današnje doba ipak suviše strog. Prestrog im je Njegov zakon o postu, njegov zakon o braku, njegov zakon o vlasništvu.
Koliko krivih mišljenja ima i danas u svijetu o Kristu Bogu!
Evo što nas dovodi svake godine na naše Kongrese i što nas je i danas dovelo na Euharistijski Kongres u ovaj starodrevni katolički grad:
Došli smo da javno ispovijedimo svoju vjeru u Krista Boga. Došli smo da se javno odreknemo sviju krivih mišljenja o Kristu, što se i danas šire po svijetu, i da mu kažemo iz sve duše naše: »Nisi Ti Kriste u Presv. Sakramentu možda samo pusti hljeb, ne! Ti si Bog! – Nisi Ti Kriste u Presv. Sakramentu samo kakav čovjek. Ti si Bog! – Nisi Ti nikakvi varalica. Ti si Božanska Istina! Nisi nikakav nerazumni stvor. Ti si božanska Mudrost! – Nisi Ti kakav nemoćni čovjek, već si prije svega Svemogući Bog! – Mi Ti evo dovikujemo uoči ovoga euharistijskog kongresa ono što je već davno prije izustio Izaija pro rok: »Vere tu es Deus absconditus, Deus Israel, Salvator« (Iz 45, 15). Kriste! Ti si Bog skriven, Bog Izraelov, Spasitelj!
Da! Mi priznajemo prije svega, da si Ti u ovom Svetom Sakramentu Bog skriven. Ne zato što bi se Ti možda bojao ovoga opakog svijeta ili što im ne bi znao odgovoriti na njihove napadaje, nego iz mnogo plemenitijih motiva.
Prije svega, kako bismo mogli gledati u Tebe, kad bi se Ti pokazao u svome sjaju, kad znamo, da već za sunce što si ga stvorio govori Sv. pismo: »I pred sjajem žara njegova tko može opstati!« (Sir 43, 3) Kako bismo se usudili doći k Tebi kad bi se Ti pokazao u svoj svojoj ljepoti, kad znamo da pred Tobom padaju na koljena milijuni anđela nebeskih bez prestanka pjevajući – svet, svet, svet, Gospod Bog nad vojskama, puna su nebesa i zemlja slave Tvoje! A mi smo samo bijedni grešnici, i najpravedniji od nas moraju uvijek misliti na riječi Sv. pisma: »Septies enim cadet justus.« (Izr 24, 16) I pravednik pada sedam puta na dan. Ovako sakrivenog možemo da Te gledamo, ovako sakrivenom možemo da Ti dođemo s punim pouzdanjem i iznesemo naše nevolje.
Ali, iako si sakriven, Ti si ipak naš Bog, Bog Izraelov, Spasitelj. Mi znamo dan. Ovako sakrivenog možemo do Tebe, govoreći: »Raskinimo uze njegove i zbacimo sa sebe jaram njegov«. (Ps 2, 3) Ali mi smo uvjereni da će doći dan, kad će se i na današnjim Tvojim protivnicima, ako se za vremena ne opamete, ispuniti ono, što je sluga Tvoj David prorekao: »Vladat ćeš nad njima gvozdenom šakom i razbit ćeš ih kao sud lončarev. » (Ps 2, 9) Doći će dan, kad ćeš Ti, sakriveni Bog u Presv. Sakramentu, opet uspostaviti red u ljudskome društvu.
Kad će se božanska čast dati samo Tebi, pravome Bogu, a ne stvorovima, zvali se kako mu drago. Kad će se opet poštivati blagdani Tvoji! Kad će se poštivati roditelji, i zakoniti duhovni i svjetovni poglavari! Kad se neće klati i ubijati kao divlje zvijeri one, koji poštuju i ljube zakon Tvoj! Kad će se poštivati svetost bračnog života. Kad će se poštivati privatno vlasništvo. Kad će škole biti opet rasadište istinske kulture duha, a ne leglo pokreta koji ruši temelje ljudskoga društva. Kad će se ubogome i nejakome dijeliti jednako pravda, kao i mogućniku i bogatašu. Kad će se opet poštivati dobro ime i čast bližnjega. Mi vjerujemo u pobjedu Tvoju, Kriste Bože Svetootajstveni! Nema te sile na ovome svijetu, koja bi nas bila kadra i za čas samo pokolebati u tom našem vjerovanju.
Ti jedini Kriste, kadar si da spasiš svakog nas pojedinca. Ti jedini Kriste, kadar si da spasiš obitelji naše! Ti jedini Kriste kadar si da spasiš narod naš i domovinu našu! Bez Tebe ne će koristiti nikakovi državnici, nikakvi vojskovođe, nikakvi političari, nikakvi ideolozi. Tu, eto, našu živu vjeru došli smo da ispovijedimo na ovom kongresu.
Predragi vjernici! Narod izraelski smatrao se sretnim što mu je Bog preko oblaka pokazivao svoju nazočnost u svetinji, kao što govori Mojsije: »I nema drugog naroda tako velikoga, kojemu bi bili bogovi tako blizu, kao što je Bog naš nama u svim prošnjama našim.« (Pnz 4, 7) Kud smo više sretniji mi, da Bog naš stanuje među nama spreman, da nas pomogne u svim nevoljama našim. Sretni smo upravo mi katolici! Mi imamo Isusa u svojoj sredini, dok ga drugi moraju istom tražiti. Neki protestantski propovjednik u Londonu pokazivao je svojoj petogodišnjoj kćerkici znamenitosti grada. Doveo ju je i u jednu katoličku ckrvu. Dijete se ogledavalo brižno na sve strane. Najednom mu padne pogled na crvenu lampicu pred oltarom. Oče, upita dijete, zašto gori svjetlo po bijelom danu?
To znači, da je u ovoj crkvi nazočan Isus, odgovori otac. On je tamo naime za onim malenim pozlaćenim vratašcima na oltaru. Ja bih htjela vidjeti Isusa, reče kćerkica. Ali to nije moguće, odgovori otac, jer su vratašca zatvorena, a i kad bi otvorena bila, ne bi ga mogla vidjeti, jer je on skriven pod koprenom. Potom se oboje udaljiše, a otac ju povede u protestantsku crkvu. Kako dijete nije vidjelo vječnog svjetla upita odmah: »A zašto ovdje ne gori svijetlo?« Jer tu nema Isusa, odvrati otac. »Onda idemo van, reče dijete, kad tu nema Isusa. Ja hoću ići tamo, gdje je Isus.« – Ove riječi silno djelovaše na oca. Postajao je sve više zamišljen, tražio je i tražio, dok nije napokon našao istinu i smirio se u katoličkoj crkvi.
Nama je dobri Bog prištedio traženje istine. Mi ju imademo u svoj punini, jer imademo u našoj sredini Isusa, koji je rekao: »]a sam put, istina i život.« (Iv 14,6)
Ovaj kongres ima nas utvrditi u našoj vjeri u Sina Božjega, Isusa Krista. A naša vjera ima nas utvrditi u našoj odluci, da ne ćemo mirovati dok ne vidimo potpunu pobjedu zakona Božjega na svim područjima privatnoga i javnog života u našoj domovini. Amen.
Hrvatska straža, 1. srpnja 1936., br. 148., str. 1-2
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 108-111.
Foto: Unsplash
