Razgovarali smo s bračnim parom Manjkas iz Bjelovara koji se već 26 godina trude ispunjeno živjeti svoj bračni poziv, a koji radosno svjedoče i drugim parovima oko sebe. Kristina i Željko Manjkas žele uz posao i djecu kroz svjedočanstvo zaručničkim i bračnim parovima ukazati na svetost braka i obitelji.
Rođeni su u katoličkim obiteljima, no njihov je rast u vjeri izgledao drukčije. „Kristina je odgojena u vjeri, iako je osobna vjera nešto što se razvijalo tijekom odrastanja i života i još se razvija kako život teče. Ja sam kršten kao beba, a ostale sam sakramente primio kao srednjoškolac, na mamin poticaj. Ozbiljnost rasta u vjeri uslijedila je nakon vjenčanja‟, rekao nam je Željko Manjkas, po zanimanju programer.
Vjenčali su se prije 26 godina, nakon dugogodišnjeg prijateljstva i poznanstva. „Išli smo zajedno u isti razred u srednju školu. Željko je pokazivao neke kvalitete, kao što su prijateljstvo, pristojnost, poštovanje prema djevojkama, ostati svoj kada drugi misle drugačije. To je kod mene probudilo čežnju i nadu za otvorenim zajedništvom u kojem se drugi prihvaća i poštuje‟, naglasila je Kristina Manjkas, po zanimanju odgojiteljica. Željka je pak oduševila Kristinina dobrota i privrženost. „To me potaknulo da cijeli svoj život provedem s njom.‟
Zamolili smo ih da ukratko opišu svoj brak, na što nam je Kristina odgovorila sljedeće: „Naš brak je kao putovanje prema zajedničkom cilju i onome što Gospodin želi za naš brak i zašto nas je stavio jedno drugome na put. Ima tu prekrasnih trenutaka pa i razdoblja kada zaista živimo jedinstvo na koje smo pozvani, stavljajući sebe na drugo mjesto. Ima i vremena kada smo nezainteresirani, mlaki, hladni, ranjeni. Kada vučemo svatko na svoju stranu i sebe stavljamo na prvo mjesto. Jer smo mi slabi i ranjeni grijehom.‟ Željko se složio s Kristininim opisom pa je samo nadodao: „Zahvalni smo Gospodinu što nas potiče, prije svega djelovanjem jedno na drugo, a zahvalni smo i za snagu i milost našeg sakramenta koji nam pomaže da ustanemo nakon svakog pada.‟
Pitali smo ih i što je sve potrebno za skladan brak. Prema Kristini, za skladan je brak prije svega potrebno puno otvorenosti jedno prema drugome, prihvaćanja različitosti i davanja slobode drugome da bude to što jest. I, naravno, potrebno je puno više činiti za drugu osobu nego za sebe. „Ne gledati samo svoj interes, ne reagirati iz svoje trenutne ljutnje, tuge, povrijeđenosti i inata, nego u sebi razviti raspoloženje da ti pružam svoju ljubav i prihvaćanje kada nisi takav/takva kakvog/kakvu te zamišljam da trebaš biti.‟ Za Željka je, ukratko, recept za dobar brak „ponašati se prema drugome slijedeći primjer kako se Isus ponašao prema drugima.‟
Svoje spoznaje o braku i dugogodišnje bračno iskustvo rado dijele i s drugim bračnim pa i zaručničkim parovima na susretima koje organizira „Hrvatska zajednica bračnih susreta‟. Kako ističu, nema velike razlike između zaručničkih i bračnih vikenda na kojima svjedoče kao bračni par.
„Vikendi za zaručničke i bračne parove su umnogome slični. Različiti su po izboru nekih tema. Vikend traje od petka navečer do nedjelje poslijepodne. Voditelji su dva odnosno tri (za bračni vikend) katolička bračna para i svećenik. Voditelji kroz zadane teme iznose svoje vlastito iskustvo življenja svojih odnosa u braku i s drugima te iskustvo svoje vjere. Zaručnički, odnosno bračni parovi, u vježbama koje prolaze isključivo na razini para dobivaju priliku progovoriti međusobno o sebi samima i o svome odnosu‟, objašnjava Kristina, a Željko nadodaje: „Bračni vikend je za nas bio snažni doživljaj koji nas je naučio jednom boljem načinu komuniciranja te nam pokazao Božju čežnju za nas dvoje kao par.‟
Osim boljeg načina komuniciranja, (budući) bračni parovi na takvim susretima mogu primiti mnoge druge stvari. „Na vikendu za zaručnike zaručnicima nudimo mogućnost da međusobno podijele pitanja i zajedno nađu odgovore koji se tiču njihova odnosa i budućega bračnog života. Na bračnom pak da pronađu i osvježe onu ljubav s kojom su stupili u brak‟, objašnjava Kristina.
Pozitivne reakcije, naravno, ne izostaju. Kako kaže Željko, velika većina parova po završetku vikenda zna naglasiti kako im je to bilo pozitivno iskustvo. „Dosta njih kaže da im je jako korisno. Svaki par pronađe ono što mu osobito koristi ili ga je dotaknulo‟, kaže Željko.
Osobito su važni oni savjeti vezani za obiteljski život, jer su Željko i Kristina (zasad) ponosni roditelji sedmero djece, uvijek otvoreni životu i blagoslovu koji Bog daje sa svakim novim djetetom u njihovoj obitelji.
„Kristina je uvijek željela veću obitelj. Ja sam nas pak u početku mogao vidjeti kao obitelj s najviše troje djece. Na početku smo se dogovorili da ćemo planirati trudnoću jednu po jednu. Tako smo radili i sada ih imamo sedmero. Ipak, Gospodinu smo prepuštali zadnju riječ onda kad smo bili u fazi da odgađamo sljedeću trudnoću zbog razmaka među djecom‟, kaže Željko, a Kristina nadodaje: „Također i onda kada smo željeli dijete i mislili da smo spremni na njega, bili smo otvoreni i za to da ga ne možemo imati. I sada kada mislimo da je naše vrijeme za rađanje prošlo, naša je odluka položena u Božje ruke.‟
U tako brojnoj obitelji izazovi nikako ne izostaju. „Djeca su svoja, različita od nas. Okolina je često otežavajuća okolnost za odgoj djece, jer se trenutno promiče ideja da dijete mora imati sve materijalno što poželi, ne govori se NE. Naprotiv, to se smatra neiskazivanjem ljubavi i brižnosti. Mislimo da djecu treba osposobiti za samostalan, pošten, odgovoran život i da ona trebaju dobiti ljubav roditelja kroz nježnost i zajednički provedeno vrijeme, ali i ograničenja, dosljedna i promišljena sukladna dobi djeteta‟, ističe Željko.
„Također je teško izboriti se sa sustavom vrijednosti, naći obitelji koje također žele živjeti svoju vjeru i susreću se s istim teškoćama. Izazov je i kad gledate kako to dijete koje ste s toliko ljubavi odgajali odjednom počne kritizirati Crkvu, svećenike, vjernike. To je možda i najteži izazov i zahtijeva od nas da naše dijete predamo u Božje ruke, molimo za njega i čvrsto vjerujemo da se Gospodin brine za njega i da će doći do tog srca‟, nadovezuje se Kristina.
Kako objašnjavaju, njihova okolina različito reagira na njihovu otvorenost životu. „Neki iz naše okoline nas podržavaju, pomažu, hrabre i razumiju. Uvijek ima i onih koji nam kažu da je to previše, koji to ne prihvaćaju kao normalno, koji osuđuju i ne razumiju našu čežnju koja nas je otvarala svaki put iznova za novi život. Svaki je član naše obitelji jedinstven i poseban te aktivno djeluje u društvu s talentima koje mu je Bog dao‟, kaže Željko.
Za kraj smo ih upitali što ih najviše veseli u njihovu bračnom i obiteljskom životu, na što je Kristina odmah odgovorila da ih najviše veseli upravo njihovo zajedništvo. „Kad zajedno djelujemo kao par međusobno se nadopunjujući i pomažući, kada dijelimo brige i radosti. Ako nas Gospodin ne pozove ranije, naš brak će ostati tu i kad djeca odu. To je odnos kroz koji se ostvarujemo kao konkretni ljudi i koji nas ispunjava bliskošću, predanjem, povjerenjem i radošću života.‟
Željko se složio i za kraj nadodao: „Isto nas tako veseli kad u nečemu sudjelujemo kao obitelj i kada tu radost međusobno dijelimo. Kad smo otvoreni i slijedimo Gospodina, On nam daje da se iz našeg braka taj blagoslov prelijeva na sve oko nas i tako nas još jače povezuje s našom Crkvom.‟
Razgovor vodio: Krunoslav Puškar
Foto: privatna arhiva obitelji Manjkas
