Sam Guzman objavio je 2019. knjigu Kako biti džentlmen – Umijeće muževnosti za katolike. Iako se ne odnosi na viteštvo, u njoj se nalaze korisne osobine i preporuke koje bi suvremeni džentlmen trebao usvojiti.
Jedna od njih je uljudnost: „Doba plemstva daleko je iza nas, ali riječ džentlmen postala je sinonim za ljubaznost, poštovanje i nesebično služenje.” Inače, da bismo potpuno razumjeli muževnost, piše taj autor, moramo se okrenuti Isusu Kristu jer nam On svojim životom pokazuje što je istinska, cjelovita muževnost i dobro bismo učinili da učimo iz njegova primjera, a Isusov život su odredile tri uloge ili službe: proročka, svećenička i kraljevska. Muškarci su pozvani obnašati te službe u svojim obiteljima.
Proročka služba se odnosi na odgoj, posebice odgoj za vjeru i to kroz vlastiti primjer. Obiteljski ljudi ne mogu biti svećenici, ali su „pozvani težiti za posvećenjem i spasenjem svojih obitelji nesebičnim služenjem, kao što nas Isus spašava i posvećuje nas žrtvujući za nas samoga sebe”. A kraljevsko dostojanstvo, istinski autoritet, pokazuje se u prihvaćanju najnižih, najnezahvalnijih poslova. On znači strpljivo učiti svoju djecu krjeposti koristeći se primjerom i disciplinom prožetom ljubavlju. „Znači prednjačiti primjerom, ne tražeći nikada od drugih da naprave nešto što sami niste spremni učiniti ili što već niste učinili.”
Suvremeni katolički džentlmen mora svjedočiti svoju vjeru vlastitim primjerom, biti uzor svojoj obitelji i uzor u društvu. I pritom nema velike razlike u poimanju džentlmena i suvremenoga baštinika viteštva. Budući da suvremeni templarski redovi primaju i dame, to se svakako odnosi i na njih, uz svekoliko uvažavanje posebnosti uloge žene u obitelji, Crkvi i društvu.
Budući hrvatski blaženik, mladi isusovac Petar Barbarić (Klobuk, 1874. – Travnik, 1897.), je govorio: „Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje obične dužnosti.” Dakle, putokaz je svjedočiti vjeru u svakodnevnom poslanju i biti na službu Crkvi i domovini. A želimo li širiti evanđelje i svjedočiti Isusa Krista u sekulariziranom svijetu, prije svega kroz ljubav prema bližnjemu, najbolji magnet možemo biti mi sami, svojim životom, djelovanjem, poslanjem, vedrinom, odgovornošću, ljubavi.
Istinski kršćani moraju biti drukčiji, čuvati i živjeti taj kršćanski identitet te imati snage i kreativnosti svjedočiti ga drugima. Pritom su nasljednici nekadašnjih časnih vitezova pozvani u svakome gledati brata čovjeka te sa svima koji su otvoreni dobru, bez obzira na vjeru i nacionalnost, surađivati u promicanju mira, pravde, istine i ljubavi. Dakle, svatko od nas ima priliku i poziv biti vitez (ili dama) u suvremenom svijetu, a to se posebno odnosi na one koji nas predvode u političkom životu ili imaju odgovorne zadaće u društvu. Okolnosti su potpuno različite od onih u srednjem vijeku, ali su podjednako izazovne. Zato nam treba više viteštva, a manje samoprozvanih vitezova!
Izvor: svjetlorijeci.ba
Foto: Unsplash
