U ponedjeljak 16. ožujka 2026. godine biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine u Biskupijskome ordinarijatu u Sisku održali su svoju 67. sjednicu kojoj je predsjedao zagrebački nadbiskup i metropolit mons. Dražen Kutleša. Njegov govor možete pročitati ovdje: https://www.zg-nadbiskupija.hr/govor-nadbiskupa-kutlese-na-67-sjednici-biskupa-zagrebacke-crkvene-pokrajine/28383
S Nadbiskupom su u radu sjednice sudjelovali: mons. Vlado Košić, biskup sisački, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, mons. Bože Radoš, biskup varaždinski, mons. Milan Stipić, vladika križevački te zagrebački pomoćni biskupi: mons. Ivan Šaško, mons. Mijo Gorski, mons. Vlado Razum i mons. Marko Kovač. Na sjednicu je bio pozvan i preč. g. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskoga sjemeništa u Zagrebu.
Domaćin susreta sisački biskup Košić u svome je pozdravu – nazvavši Sisačku biskupiju „mučeničkom“ – naglasio da je u Domovinskome ratu pola Biskupije bilo okupirano uz puno razaranja, a pretrpjela je i puno oštećenja u potresu prije pet godina. Unatoč svemu, ona se obnavlja i oporavlja, pri čemu treba prepoznati znakove životnosti i ljepote.
Posebno je naglasio tri činjenice koje bude i čuvaju nadu. Prvi među tim znakovima nade jest veći broj krštenja novorođenčadi, posebice petoga i šestoga djeteta u obiteljima. Drugi znak nade je obnavljanje oštećenih građevina, što bi trebalo biti dovršeno u sljedećih par godina. Treći znak nade su redovita mjesečna dekanatska okupljanja ministranata. Nadu bude i ređenja prezbitera i đakona.
Metropolit Kutleša, zahvaljujući biskupu Vladi na pozdravnim riječima, Sisku je dao obilježje „grada mučeničke memorije“ i uveo u glavnu temu sjednice, a to je poslanje dviju crkvenih odgojnih ustanova sa sjedištem u Zagrebu: Međubiskupijskoga sjemeništa i Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa, i rekao da je to zapravo tema o budućnosti Crkve jer se po tim sjemeništima obnavlja cijelo pastoralno tkivo naših mjesnih Crkava.
Nadbiskup je naglasio da “u vremenu demografskog pada, kulturne dezorijentacije i relativizacije temeljnih vrijednosti, pitanje duhovnih zvanja postaje prvorazredno crkveno i društveno pitanje.” Crkva živi od euharistije; njoj su za život i poslanje potrebni svećenici, a Božji poziv uz sebe veže duhovno ozračje koje se tiče: obitelji, župe, svećenika u radosnome darivanju, pri čemu je naglasak na daru, a ne na teretu poziva. Stoga je potreban i ozbiljan i sustavan rad na promicanju duhovnih zvanja.
Glede Međubiskupijskoga sjemeništa u Zagrebu treba mu pristupati kao životnomu mjestu prvoga razlučivanja poziva i odgoja mladih koji osjećaju sklonost prema svećeništvu. Sjemenišna zajednica u određenome smislu ‘nadopunjuje’ obitelj, ne oduzimajući sjemeništarcima slobodu, nego im pomažući da ju ispravno oblikuju.
U vrtlogu snažnih pritisaka “relativizma, digitalne rastresenosti i emocionalne nesigurnosti, sjemenište mora biti mjesto cjelovitoga odgoja: ljudskoga, duhovnoga, intelektualnoga i zajedničarskoga” za što je potrebna suradnja cijele crkvene zajednice, primijetio je Nadbiskup, napominjući da je još veća odgovornost na Nadbiskupskome bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, jer kakvoća formacije bogoslova izravno utječe na kvalitetu budućega pastoralnog života u biskupijama.
Nadbiskup Kutleša ustvrdio je da “današnje okolnosti zahtijevaju duboku i uravnoteženu formaciju”, što od svećenika traži da bude “čovjek molitve, ali i razuma”, osjećajan i karakteran, sposoban naviještati Radosnu vijest u kulturi u kojoj su razvidne poteškoće u razumijevanju i prihvaćanju kršćanske poruke. Sve to traži cjelovitu formaciju: duhovno snažnu, intelektualno ozbiljnu, akademski zahtjevnu i ljudski zrelu te pastoralno blisku narodu.
Usmjerio je raspravu tako da je biskupe pozvao da ona bude realna i prožeta nadom, tako da se vide: uzroci, izazovi i polazišta za nove inicijative te da se svi nastave truditi u podupiranju obitelji, u radu na zvanjima kao trajnoj pastoralnoj brizi.
Na kraju je Metropolit zahvalio rektorima i odgojiteljima što revno vrše svoju službu koja nosi u sebi potrebu za odgovornošću i za dubokim povjerenjem u Gospodina.
U produbljivanje teme i u raspravu svojim su izlaganjima uveli: rektor Međubiskupijskoga sjemeništa preč. g. Matija Pavlaković i rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa biskup Vlado Razum.
Rektor Pavlaković najprije je pozornost usmjerio na predstojeće obljetnice Sjemeništa na Šalati. Naime, sljedeće godine, 2027., napunja se stoljeće od početka gradnje Sjemeništa, a već se može gledati i prema 2031., to jest prema stotoj obljetnici posvete sjemenišne crkve.
Budući da su prije nekoliko mjeseci biskupima bili predočeni život i rad Sjemeništa, Rektor je stavio težište na pokušaje intenziviranja zauzetosti u pastoralu zvanja, što se odnosi poglavito: na planiranje cjelodnevnih susreta ministranata u Sjemeništu, kakav je nedavno bio s ministrantima iz Zadra; na ‘vikende u Sjemeništu’ i na promicanje molitve za zvanja.
U tim nastojanjima primijećene su i razne zaprjeke koje otežavaju pastoralni rad, a ne ovise o Sjemeništu niti ih ono samo može riješiti. Na njih se može učinkovitije odgovoriti ponajprije većom zauzetošću svećenika i snažnija koordiniranost rada raznih crkvenih prisutnosti u biskupijama.
Mons. Razum u svome je prikazu naglasak stavio na unutarnju dinamiku života i rada u Bogosloviji, podsjećajući da je Zagrebačka nadbiskupija ove pastoralne godine u žarište svoga djelovanja stavila upravo brigu za duhovna zvanja što se očitovalo: u radu Prezbiterskoga vijeća, na Svećeničkome danu te još obuhvatnije na dekanatskim susretima i u ‘koronskim radnjama’.
Bogoslovija je trajno izvorište i uporište pastorala, a to se vidi i u bogoslovijskim programima, kao što su: trajna molitva za duhovna zvanja, susreti ministranata, ‘vikend-susreti’.
Rektor Razum upozorio je da treba dobro razmotriti: osobne, društvene i crkvene temelje, utjecaje i okolnosti iz kojih dolaze bogoslovi, kako bi se moglo napredovati na putu propitivanja, osluškivanja i prepoznavanja zvanja i njegovih posebnosti. U tome važnu, ako ne i nezamjenjivu ulogu imaju župnici kao sugovornici, pratitelji i poznavatelji osoba, čak i prije ikakve kandidature.
Biskup Razum predstavio je širinu suradništva koju Bogoslovija njeguje, kako s teološkim učilištima, osobito s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, tako i sa stručnim suradnicima s raznih područja koji pomažu u izgradnji i jačanju osobnosti i svećeničkoga identiteta. U sadržajnim naglascima pojedinih koraka, raspoređenih po godištima, pazi se osobito na: organiziranje rada i vremena, razlučivanje koje vodi prema kandidaturi, raščlanjivanje nosivih točaka za život i službu svećenika; uranjanje i življenje snagom euharistijskoga otajstva; duhovnost koja se njeguje u višestrukim oblicima zajedničkoga i pojedinačnoga profila.
Nakon što su raspravljali o središnjoj temi, pri završetku zasjedanja biskupi su se osvrnuli na neka aktualna pastoralna pitanja u kojima je važno usuglasiti zajednički pristup.
Izvor: zg-nadbiskupija.hr
