Što vam mogu reći o Božiću osim onoga što su anđeli rekli prigodom Kristova rođenja: Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje! Također želim mir svim svojim vjernicima, posebno organiziranim katolicima. Mir s Bogom, mir sa samim sobom i mir s bližnjima“.
Nedavno ste bili u Rimu, pa biste li nam mogli nešto reći o svom putovanju?
Što se tiče putovanja u Rim, nemam puno toga za reći. Bio sam službeno. Osim toga, kada čovjek dođe na grobove toliko poznatih mučenika u Crkvi sv. Petra, to ponovno dobiva novu snagu i energiju u teškim danima koje proživljavamo. I sami znate kako to utječe na dušu kada čovjek klekne na grob apostolskog prvaka, nekoć skromnog galilejskog ribara, a kasnije apostolskog poglavara i prvog pape, svetog Petra Apostola.
Molio sam se na njegovu grobu ne samo za potrebe svoje biskupije nego i za cijeli hrvatski narod, da mu Gospodin Bog, po njegovom zagovoru, sačuva najveće dobro – sv. katoličku vjeru, za koju je kroz stoljeća prolio toliko krvi, a koju mu danas i neprijatelji i lažni prijatelji žele na sve moguće načine iščupati iz duše.
Ne treba ni spominjati da sam slučajno pogledao grandioznu izložbu katoličkog tiska. Moram iskoristiti ovu priliku da izjavim da hrvatski katolici još uvijek ne cijene dovoljno važnost čistog katoličkog tiska, koji ne poznaje kompromise, a posebno dnevnog tiska.
Tko želi služiti Bogu, ne može istovremeno kaditi i vragu. To bi trebalo biti načelo i mjerilo svakog katolika kada uzme novine u ruke. Iako hrvatski katolici nemaju ni približno toliko novca kao protivnički tisak, ipak možemo brzo savladati situaciju zajedničkim radom. Na području javnog obrazovanja to dokazuje naše vrlo zaslužno Društvo sv. Jeronima, koje je uspjelo prevladati sve teškoće svih pothvata ove vrste.
Komunisti i njihova podružnica Narodne fronte sve više napadaju Katoličku crkvu. Možete li nam nešto reći o tome?
Previše me pitate, ali svejedno ću vam nešto reći, i to sasvim načelno:
Što se tiče takozvane „Narodne fronte“, ne bih vam o tome rekao ni riječi, da se radi o čisto političkoj stvari, jer se ne želim miješati u takve stvari. Međutim, svatko tko danas ne zna da je Narodna fronta samo trojanski konj, kojim komunisti žele prikriveno preuzeti vlast, ili je potpuni neznalica ili velika naivnost. Ali u svakom slučaju, zahvalni smo na tom trojanskom konju kojeg nam je ponudila Moskva i pristojno ga se riješimo, iako je izgledao ljepše od slike Marka Kraljevića!
Ne treba podcijeniti aktivnost komunista. Ne vidite li koliko su strašnih zala i nedjela počinili u Rusiji, Meksiku, Španjolskoj? To je zatvor svake kulture i civilizacije, svake pravde i poštenja. Ne daj Bože da ikada zadesi hrvatski narod takva strašna nesreća, kao što je zadesila Španjolsku ili Rusiju.
Ali s druge strane, ne treba ih se bojati. Običnim ljudima to se može činiti neobičnim za ljudski rod, ali kršćaninu prosvijetljenom vjerom nije toliko neobično. Općepoznata je činjenica da je ljudski rod ponovno duboko pao u grijehe i da se redovite Božje opomene gotovo više ne koriste. Kad više ne koriste obična upozorenja, da bi ljude urazumili, onda dragi Bog šalje izvanredne kazne, da bi ljude ponovno urazumio. Jednom šalje npr. Asirce, kako čitamo u sv. do slova, Turke drugi put, komuniste treći put itd. Bogati su, na primjer. zaboravili su na zakon ljubavi prema siromašnima, i zato im revolucija oduzima sve, kao što se dogodilo u Rusiji.
Ljudi su se prepuštali najvulgarnijim užicima bez obzira na Boga i njegov zakon, zato im revolucija oduzima ne samo mogućnost uživanja, već i sam goli život. Dakle, ako nam se čini da nam se to događa možda predugo, dok se u ljudsko društvo ne vrati red, Božja ekonomija je donekle drugačija. „Mille anni ante oculos Tuos, tanquam dies hesterna, quae praeteriit!“, kaže prorok.
Uostalom, možemo uvelike unaprijediti Božje planove, a to je da se što više trudimo za vlastito posvećenje, a zatim i za temeljiti preporod našeg naroda. Zato svim silama potičemo Katoličku akciju. Kada se toliko zala, koja danas vidimo u svijetu, ukloni ili barem svede na minimum, nema sumnje da će Božje milosrđe skratiti dane kušnji za nesretno čovječanstvo.
Uostalom, kao što se nakon općeg potopa pojavila duga na nebu kao znak pomirenja neba i zemlje, tako mi se čini da već vidim prve znakove mira, čak i ako smo možda doživjeli nekoliko strašnijih dana nego što smo ih proživjeli. Naime, svatko s imalo zdravog razuma vidi da sve što je plemenitije u ljudskom društvu sve više traži Boga i duhovni život.
Danas prazna materija više ne može zasititi mislećeg čovjeka. Nisu li bezbrojna samoubojstva, kojima se svakodnevno pune razne bulevarske i pornografske novine, dokaz tome? Zato je pitanje konačnog sloma komunizma samo pitanje vremena. Moguće je odmah preuzeti vlast, ali njezin konačni slom je siguran kao sunce na nebu, jer se sustav, koji je protivan zdravom razumu i ljudskoj prirodi, ne može trajno održati.
Ima li u Europi ljudi koji preziru kršćansku kulturu i civilizaciju i htjeli bi se vratiti nekoj poganskoj kulturi, koju nazivaju „autohtonom“?
Što vam mogu reći o tim pojavama?
Svjestan sam ove stvari i ražalostila me je, kao i svako drugo hrvatsko katoličko srce, ali toj agitaciji pojedinaca ne treba davati veće značenje, jer je velika većina našeg naroda razumjela ciljeve te agitacije i potpuno je odbacila. To sam najbolje vidio svojim očima prilikom svog posjeta župama i selima široke nadbiskupije. Neka ti pojedinci imaju pred očima, da je velika većina našeg seljačkog naroda duboko katolička i religiozna, ne samo izvana nego i iznutra.
To ne bi trebalo biti ni previše iznenađujuće. Ako otvorite sv. Pavla, vidjet ćete da je svog dragog učenika Timoteja upozoravao na slične pojave kada kaže: „Erit enim tempus, cum sanam doctrinam non sustinebunt, sed ad sua desideria coacervabunt sibi magistros, prurientes auribus; et a veritate quidem auditum avertent, ad fabulas autem convertentur.“ „Jer doći će vrijeme kad neće prihvaćati zdrave nauke, nego će sebi prema požudama skupljati učitelje jer ih svrbe uši. I odvratit će uši od istine i okrenuti se bajkama.“ (2 Tim 4, 3. 4).
Hrvatska straža, Božić, 1936., br. 295., str. 1
IZVOR: BATELJA, Juraj (ur.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori, 1934. – 1940., Postulatura bl. Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 147-149 (prikaz, ostalo).
