Čovjek je stvorenje koje uvijek traži nešto konkretno i istodobno nešto što je sigurno. Bez te konkretnosti čovjek se osjeća izgubljeno. Samo pitanje ovog zakonoznanca nam to potvrđuje: “Učitelju, u Zakonu, koja je najveća zapovijed?” Isus ne daje samo jedan odgovor, već dva: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem, svom dušom i svim umom svojim” Ovo je velika i prva zapovijed. Drug ovoj slična: “Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga”. Lakše je pokazati ljubav prema Bogu poštujući zakone i držeći se skrupulozno njegovih odredaba, nego pokazati ljubav prema Bogu tako da ljubimo bližnje, stoga pokušavamo isključiti tu drugu zapovijed, odnosno ljubav prema bližnjemu. Zakonoznanac misli da postoji samo jedna i veća zapovijed, ali Isus ga s ovom drugom zapovijedi spušta s oblaka. Zašto ga spušta s oblaka? Jer ljubav prema Bogu mora biti konkretna i stvarna, a ne apstraktna i transcendentalna. Kad čovjek istinski voli Boga, on to zapravo pokazuje i ljubeći bližnjega. Zato ne postoji samo jedan veliki zakon, već i dva. Bližnji postaje prvi kriterij provjere, ako zaista volimo Boga.
Fra Mario Berišić
Mt 22, 34-40
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Riječ Gospodnja.
Preuzeto sa stranice Riječ za Života / Parola per la Vita
Foto: Pixabay
