U svibnju 325. godine u Niceji je održan ono što kršćanske crkve smatraju prvim ekumenskim saborom. Naziva se „ekumenskim“ upravo zato što je okupio oikoumene (na grčkom) – cijelu naseljenu zemlju.
Inače, Crkve koje su postojale u to vrijeme, predstavljene svojim biskupima, čak i ako ne sve, stigle su u ovaj carski grad. Sam papa, Silvestar, bio je odsutan iz teoloških rasprava. Međutim, predstavljala su ga dva svećenika, Viktor i Vincent, te je odobrio kanone koncila.
Drugi su biskupi dolazili iz svih krajeva evangeliziranih zemalja, ali više s Istoka nego sa Zapada. U svom djelu Vita Constantini, kroničar i dvorski biskup Euzebije iz Cezareje objašnjava da su oci bili „i Sirijci i Kiličani, Feničani, Arapi i Palestinci, a također i Egipćani, Tebanci, Libijci“.
Spominje „one koji su došli iz sredine rijeka [Mezopotamije]“ i iznenađen je tim prikazom.
„Na saboru je bio čak i perzijski biskup; Skiti nisu bili odsutni iz zbora; Pont i Galacija, Kapadocija i Azija, Frigija i Pamfilija poslali su odabrane članove između sebe. A također i Tračani i Makedonci, Ahejci i Epiroti, pa čak i oni koji žive daleko izvan njih; svi su došli, čak i Španjolci“, navodi.
Koliko ih je bilo?
Barem djelomično i prema ovom izvoru, odakle su došli oni koji su došli svečano proglasiti božanstvo Sina. Ipak, rasprava o njihovu točnom broju nije riješena povijesnim istraživanjima. Eustatije Antiohijski, koji je sudjelovao na saboru, govori o 200 ili 270 biskupa. Atanazije Aleksandrijski tvrdi da ih je bilo više od 300, a Euzebije više od 250.
Teškoća također proizlazi iz činjenice da su neki možda potpisali dekrete kojima daju svoje odobrenje a da nisu bili prisutni na cijelom saboru ili kao dio njega. Drugi su možda čak dali svoj pristanak naknadno, kao što je učinio i sam Petrov nasljednik.
Međutim, njemački bizantinist s početka 20. stoljeća, Ernest Honigmann, uspio je utvrditi precizan popis od 194 imena, dodajući da ih je zasigurno bilo više.
Konstantin, novi Abraham
Slijedeći broj koji je dao Hilarije iz Poitiersa, tradicija kaže da je u Niceji bilo 318 otaca. Taj se broj odnosi na epizodu iz Postanka u 14. poglavlju, gdje autor prepričava unutarnje ratove između kraljeva doline Mrtvog mora. Sodoma, gdje živi Lot, zauzeta je tijekom jednog od tih sukoba. Abramov nećak – čije će ime postati Abraham u 17. poglavlju, kada mu Bog obeća da će biti „otac naroda“ – odveden je u zarobljeništvo zajedno sa svojim imanjem. Ovdje imamo poznatih 318 naoružanih ljudi koji će vratiti Lota i svu njegovu imovinu.
Broj je privlačan jer referenca na Abrahama omogućuje zanimljivu i laskavu simboličku vezu s Konstantinom. Kao novi Abraham, omogućio je Crkvi da povrati svoje posjede ili barem mogućnost proglašavanja Krista i života prema njegovim učenjima.
Konstantin je, zapravo, bio prvi car koji se krstio, na samrtnoj postelji 337. godine, i koji je odobrio kršćansku religiju diljem Carstva. Sazivanjem sabora omogućio je i Kristovoj Zaručnici da ojača vjeru kršćana suočenih s arijanskom herezom. Ona mu uzvraća hagiografskim pogledom.
Izvor: aleteia.org
Preveo: M. Đ.
