Povodom 30. obljetnice VRO Oluja razgovarali smo s Marinkom Šuškom, vojnikom domovinskog rata i, kako kaže, Božjim vojnikom.
Što za Vas osobno znači molitva krunice i kako je ona postala dio Vaše svakodnevice?
U našoj se obitelji krunica molila „od malih nogu“, a sve se nakon toga samo „nadogradilo“. U Zagreb sam došao prije 40-ak godina i uključio sam se u „ilegalne“ molitvene zajednice kod prof. Ivančića i produbljivao svoja vjerska znanja. U javne molitve krunice sam se uključio od prvog dana, s ekipom ispred katedrale.
Vojnik sam, a u šali govorim da sam sada „Božji vojnik“ i imam zapovjednika koji nije izgubio niti jednu bitku. Kako odustati od takvog zapovjednika koji nije izgubio niti jednu bitku? Krunica je za mene sve i u mojoj obitelji se još uvijek moli. Svoje ratne rane sam zaliječio kroz molitvu i kroz pomaganje drugima koji su u siromaštvu i bolesti.
Što se tiče prosvjednika protiv javne molitve krunice, kad bi jedan naš brat ili sestra prešao na našu stranu, mi bismo bili najsretniji. Mi za njih molimo i među nama je veliki mir.
Kako su se isprepreli Vaša vjera i iskustvo iz Domovinskog rata?
Ako je netko Bogoljub, mora biti i domoljub. Jedno bez drugoga ne može i mene to kao čovjeka drži. U društvu znam reći da sam najsretniji čovjek jer imam svoju predivnu obitelj i Domovinu stvorenu iz krvi. Vjera bez djela je mrtva i trudim se živjeti svoju vjeru. Moj me pokojni otac učio pomagati od najranijih godina u najbanalnijim situacijama i rekao da uvijek i kada god mogu pomoći drugima, da to i učinim. Tu se vrijednost trudim usaditi u svoju djecu.
Domovinu su obranili dragovoljci, ne branitelji. Mi smo obranili Domovinu, ne oni koji su dobili poziv za mobilizaciju, već oni koji su mobilizirali svoje srce.
Što poručiti mladima?
Prije 2 godine smo osnovali Udrugu za branitelje koji žive na rubu. Udruga je registrirana prije Božića i zove se Brat branitelj. Surađujemo i s „Mladima za domovinu“, a kroz naše zajedničke intervencije mladima često govorimo kako je to nekada bilo. Želimo da oni koji ljube Domovinu budu predsjednici i načelnici Glavnog stožera. Oni koji ljube, ne oni koji samo uzimaju.
O ljubavi prema Domovini…
Dosta je bilo umiranja za našu Domovinu, počnimo za nju živjeti. To je ljubav prema Domovini. Da smo razmišljali o tome hoćemo li obraniti Domovinu ili ne u ranim 90-im, danas je ne bismo imali. Iseljenici su nas pomagali financijski.
Razgovor vodio: Matija Đudarić
Foto: privatna arhiva Marinka Šuška
