Izuzev neprestana razgovora s Isusom i Gospom, kontaktirala je i s dušama u čistilištu. Kad bi koja osoba umrla, odmah bi „osjetila“ je li otišla izravno u raj ili mora ispaštati u čistilištu. Puno je molila za njih, a same duše, nakon što su dobile „olakšanje“, pokazivale su joj se da joj zahvale. Jedne noći krajem godine, dok je bila sama u svojoj sobi, jedna joj se osoba pokazala i rekla joj: „Sretna nova godina!“ Tog je dana dala slaviti misu za osobe koje su preminule u toj kući, a onda je shvatila da je ta duša otišla u raj zahvaljujući toj misi.
Opisi čistilišta uvijek su bili puni pojedinosti: „Htjela bih da shvatite koliko su velike patnje u čistilištu. S vremena na vrijeme Gospodin mi daje da vidim, čak i u snu, kako trpe duše. Kao da su uronjene u more patnje ili pod plamenim prekrivačem, bez mogućnosti micanja. Kad bi Gospodin primijenio na njih samo jednu svetu misu, čistilište bi se ispraznilo, ali moraju “osobno platiti” i ne primjenjuju im se uvijek zasluge dobrih djela. Dobro izvršavajmo obične radnje, dobro molimo, inače ćemo u čistilištu dugo ostati.“ I još: „Jedna je duša u čistilištu mnogo trpjela u trbuhu zbog grijeha proždrljivosti.“
Tijekom jednoga vrućeg ljeta Gospa joj je rekla: „U čistilištu je vrućina u usporedbi s ovom tisuću puta veća.“ Majka Paola imala je i povlasticu mističnog razgovora sa svecima. Objavio joj se sv. Ivan XXIII. (1958. – 1963.) u raju čim je preminuo. O njemu je rekla sestrama: „Budemo li mu se molili, imat ćemo velika zagovornika na nebu.“
Dok se nalazila u kapeli i molila, 23. rujna 1968. imala je viđenje sv. Pija iz Pietrelcine (1887. – 1968.). Vidjela je kako odlazi izravno u raj, ne prolazeći kroz čistilište. Svetac sa stigmama joj je rekao: „Morate hodati ravnom stazom i činiti svako dobro koje Gospodin traži od svakoga od nas, jer za svaku stvar koju učinite u ovom životu u drugom ćete naći neizmjernu sreću.“ Majka Paola je shvatila da je otac Pio preminuo upravo u tom trenutku. Odmah je to rekla svojim Kćerima, koje nisu shvaćale kako je to mogla znati. Tek nakon nekoliko sati, dok su gledale vijesti, mogle su saznati vijest o stvarnoj smrti oca Pija, koja se dogodila upravo u onaj sat kad je majka rekla da ga je vidjela kako uzlazi u raj!
Međutim, i drugi su izvanredni događaji obilježili njezin život, među kojima su neki uistinu posebni. Jedna sestra priča: „Jedne noći probudilo nas je tajanstveno svjetlo koje je obasjavalo hodnik. Izašle smo iz naših soba i primijetile da je svjetlost dolazila iz spavaće sobe Majke Paole, čija su vrata još uvijek bila otvorena. Prestrašene, ali još više znatiželjne, u tišini smo prošle hodnikom i neopaženo se pojavile u sobi. Ono što smo vidjele ostavilo nas je bez riječi: svjetlo nije dolazilo iz svjetiljke, koja je, uostalom,
bila ugašena, već iz kipa Majke Prečiste, iz kojeg su izbijale tanke zrake! Podno kipa Majka je molila na koljenima te i sama bila sva obasjana svjetlom!“
Među mističnim pojavama ta je obilježje mnogih svetaca i objašnjava se kao nagovještaj svjetla kojim ćemo biti obasjani u zajedništvu s Bogom u vječnom životu. Majku Paolu, u duboku razmatranju, obasjala je Majka Prečista, odraz božanskog svjetla. U tom je trenutku njezino mistično sjedinjenje bilo tako snažno da je odražavala Božje svjetlo…
Ovo je izvadak iz knjige „Majka Marija Paola Muzzeddu: bijeli ljiljan u zagrljaju Majke Prečiste“ u izdanju Naklade Crisinus. Njegovo objavljivanje vrijedi samo za portal „Muževni budite“.
