Promjene koje nastupaju u raspoloženjima našeg djeteta tijekom ovog burnog razdoblja mogu vrlo često biti nagle, međutim, pubertet se ne događa preko noći. Pred nama i dalje stoji naše dijete koje poznajemo od rođenja, čiji temperament otkrivamo od prvih dana, ali i karakter koji se trudimo uz Božju pomoć oblikovati i izgraditi. Naše dijete – kakvo smo dosad poznavali – nije nestalo, ono je u procesu sazrijevanja.
Samo proces sazrijevanja? Zašto je onda „lošem glasu“?
Krenimo s pubertetom. Fiziološki prijelaz od djeteta do odrasle osobe nosi sa sobom brojne hormonalne, ali i fizički vidljive promjene. Te promjene, iako nastupaju postupno, ostaju trajno i formiraju dijete ‒ možemo to tako reći ‒ na dosad nepoznat način, bez njegovog pristanka i bez mogućnosti kontrole nad cijelim fiziološkim procesom. Zasigurno je djetetu potrebno određeno vremensko razdoblje da se velike tjelesne promjene prihvate kao normalan dio sazrijevanja, a na nama odraslima je da im u tomu budemo potpora, pomoć, ali i kompas.
Što mi možemo?
Za početak suosjećati i slušati. Iako smo davnih dana prošli svoju fazu „od gusjenice do leptira“, valja nam opet ući u to iskustvo kako bismo što bolje mogli razumjeti i uživjeti se u štogod da u ovom trenutku proživljavaju naša djeca.
Pritom valja poštovati privatnost i zadržati roditeljsku odmjerenost koja povjeravanjem ne prelazi u odnos prijateljstva, nego brižnošću nudi blizinu, razumijevanje i prihvaćanje. Kad je potrebno i savjet.
Osobno smatram da je u ovom razdoblju djeci vrlo važno svjedočiti ljepotu vlastitog spola, tj. radosno živjeti ženstvenost/muževnost po Božjem naumu. Istinita slika o različitostima u spolu i o svrsi spolnosti pomoći će im da unatoč novim i možda neugodnim promjenama na tijelu, spoznaju ljepotu stvarnosti „biti ženom“ i „biti muškarcem“. Na nama roditeljima je isključiva odgovornost i obveza da im ljepotu i dubinu tog otajstva pomognemo otkrivati. Dobro štivo u ovom razdoblju su jednostavnija izdanja teologije tijela na tragu Ivana Pavla II. za djecu, a za roditelje izvornik.
Naša će nam djeca možda u ovom turbulentnom razdoblju prouzročiti boli, međutim, ključno je da im pristupimo s obilnom dozom milosrđa i ljubavi. Otac u prispodobi se vrlo lako mogao pozvati na strogi i pravedni autoritet, no dočekao ga je otkupljenim srcem: „ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga“.
Isto tako, vrlo, vrlo važno, sin je iskazao žaljenje i pokajanje: „Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom!“ Obje strane ovdje mogu učiti kako rasti u milosrđu.
Uz odrastanje naše djece, paralelno se odvija i sazrijevanje pojedinih dijelova naših ličnosti, naravno, ako prigrlimo i iskoristimo tu mogućnost. Sa svakim se djetetom stvara nova prilika! Zamislite koliko nam to samo može biti na obogaćenje i rast.
Dodatak ili dva o odgoju adolescenata…
Zajedno kao obitelj poradimo na tome da je što manje ekrana i poluprisutnih razgovora s očima na zaslonu. Društvene mreže ne do 18-e! Ne kažem ja, već bivši Googleovi stručnjaci.
Uz spomenutu prisutnost, potporu i slušanje ključno je zadržati smisao za humor.
I igru!
Za početak i za kraj: sakramenti!
Milost koju imamo po katoličkoj vjeri, jest upravo spoznaja da nas „nije ostavio kao siročad“ (Iv 14, 18) već poslao „Branitelja – Duha Svetog, koji će vas poučavati o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“.
Primjećujete li i vi milosno „tempiranje“ sakramenata? Tijelo Kristovo naša djeca primaju na pragu puberteta s 9 godina kao okrepu, snagu i svetu hranu na putu, a gore spomenutog Branitelja; Duha Svetoga upravo oko 14. godine u razdoblju turbulentnog emocionalnog sazrijevanja kada su im najpotrebniji Njegovi darovi i plodovi.
Ono što se na van čini kao muke po adolescenciji, s Gospodinom postaje prilika za naše uzajamno posvećenje i mjesto gdje će se Kraljevstvo Nebesko proslavljati i rasti.
„Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte!“ (1 Sol 5, 16-18)
Izvor: salesiana.hr
Foto: Unsplash
