U posljednje vrijeme sve su češći natpisi koji govore da ako želite živjeti u miru sa sadašnjošću, postoje četiri skupine ljudi kojima biste možda trebali oprostiti. To nije nova ideja. Zapravo, stara je kao i Evanđelje.
Prvo: Vaši roditelji – bez obzira na to jesu li još živi ili ne
Oprost ovdje ne znači poricanje boli ili pretvaranje da je sve bilo u redu. Znači priznati da su čak i oni koji su nas duboko voljeli bili nesavršeni. Držanje ogorčenosti prema njima često nas veže za verziju prošlosti koju ne možemo promijeniti. Oprost olabavljuje taj stisak – ne zbog njih, već zbog vas.
Drugo: Oni iz prošlih veza koje nisu uspjele
Prekidi ostavljaju ožiljke – i lekcije. Neki od njih su vas naučili što ljubav nije; drugi su otkrili što vam je zaista potrebno. Kada ponovno proživljavamo stare boli, čuvamo stara poglavlja živima. Oprost omogućuje zahvalnosti da zamijeni gorčinu i stvori mjesta za buduću radost.
Treće: Svatko tko vas je povrijedio
Ovo je često najteže. Riječi izgovorene nemarno. Slomljeno povjerenje. Rane koje još uvijek bole. Pa ipak, držanje za te ozljede ne štiti vas – ono vas zarobljava. Oprost ne opravdava štetu; oslobađa vas od toga da je nosite zauvijek.
I na kraju – sebi
Ovo je možda najzanemarivaniji oprost od svih. Za loše odluke. Oštre riječi. Propuštene prilike. Trenutke koje biste željeli poništiti. Sram nas drži zaglavljenima u prošlosti; milosrđe nas vodi naprijed. Bog se nikad ne umori opraštati – ali ponekad se mi umorimo.
Kako se 2026. odvija, život u sadašnjosti može značiti manje osvrtanja unatrag – osim opraštanja. Oprost ne briše sjećanje, ali mijenja njegovu moć. Pretvara rane u mudrost, a žaljenje u poniznost.
Ne morate sve riješiti preko noći. Ali odabir oprosta – čak i nesavršenog – je odluka da prestanete dopuštati da jučer diktira današnjicu. I taj izbor, tiho napravljen, može promijeniti sve.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash





