Poznati bivši sportski trener, poduzetnik i autor knjige ‘Šuma je moj dom’, Nikola Borić, koji danas živi u šumi Papuka daleko od civilizacije, podijelio je osobno svjedočanstvo o snazi vjere i čudu ozdravljenja koje je, kako kaže, doživio upravo u Međugorju nakon predavanja koje je održao na ‘Sveučilištu Hercegovina’. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
„Reći ću ti nešto što ne želiš čuti: Zašto mnogi ne ozdrave?“ Početkom godine kod Aleksandra Stankovića u emisiji Nedjeljom u 2 izrekao sam ovaj naslov, ali nije bilo vremena da se objasnim i to je izazvalo lavinu glupih članaka po novinama. Ali prije neki dan, u život mi je poslan čovjek po imenu Luka, koji je živo svjedočanstvo toga što sam pričao, i dao mi je novu snagu da napišem ovaj tekst, jer ga nije lako pisati. On je to svoje nadnaravno iskustvo i izlječenje opisano na Funghezia. Kod doktora sam zadnji put bio prije 35 godina i to zato jer smo jednom godišnje imali obavezan redoviti liječnički pregled zbog sportske licence. Prethodnih godina bio je iz istog razloga.
Zdrav sam i želim da tako ostane. Čovjek je satkan od vjere, stoga ne postoji niti ljubav niti nada, ali niti bilo kakva terapija duha i tijela bez vjere i povjerenja da će sve biti dobro. Ona najčvršće i najbolje rješava sve naše tegobe i probleme – vjera da će biti bolje, ne sutra ili prekosutra, već odmah danas, odmah sada. Sve bolesti nastaju zbog nevjere. Manjak vjere u zdravlje naziva se bolest, manjak vjere u Boga ateizam, manjak vjere u dobro zločin. Ali vjera je i temeljni problem vjernika. Isus nas uči: „Sve je moguće onome koji vjeruje.“
Ali koji vjernik stvarno u to vjeruje? Da li stvarno u to vjeruju oni koji nedjeljom sjede u crkvi? Jer da vjeruju, ne bi bilo više ograničenja u ovom materijalnom svijetu. Isus nam također i nekoliko puta u Svetom pismu kaže: „Vjera te tvoja spasila. “Zašto onda mnogi ne ozdrave?
Laže li možda Isus Krist, ili je pak cijela knjiga lažna? Pa vrlo jednostavno — ljudi ne ozdrave zato što nemaju vjere u Boga.
Izgleda da onda, kao vjernici, moramo reći da nam je vjera bolesna, pa nema ni ozdravljenja. Svi smo čitali o čudotvornim ozdravljenjima u Bibliji. Neki su bili i svjedoci izlječenja u Međugorju ili nekom drugom svetištu naše prekrasne planete. I sam sam ozdravio nakon predavanja koje sam održao u Međugorju pretprošle godine, a Zorana me je već gadno „maltretirala“ da moram na operaciju i otvorila mi zdravstveno osiguranje nakon 22 godine bez njega. Jako smo se oko toga posvađali jer sam imao osjećaj da će mi ta sigurnost zdravstvenog sustava poljuljati moja načela i automatski me razboljeti. Ali ipak, bez obzira na to, nisam prestajao vjerovati i rekao sam joj da ću to sam riješiti. Tako je i bilo — nisam bio kod doktora i zdravstveno osiguranje mi nije potrebno. To sve ne znači da se ne trudim živjeti zdravo: na svježem zraku u planini Parka prirode, proizvoditi svu svoju hranu koju unosimo u tijelo, piti vodu sa izvora, redovito fizički raditi, kupati se u hladnoj vodi, nisam dao da me bodu prije 5 godina, uzimati prirodno ljekovito bilje i gljive te njihove ekstrakte. Ali ipak, na kraju krajeva, ništa od toga nije bitno osim vjere. Jer svi znamo da Isus nije liječio kremama i namazima, već isključivo kroz vjeru, i ona je jedini istinski put. Citirao bih za kraj svog najdražeg svećenika i začetnika hagioterapije, Tomislava Ivančića:
„Nedjeljna misa ljudima je kao odlazak u apoteku, ali kada uzmu tu kutiju sa lijekovima koja im je dana, oni je nikada ne otvore i ne uzmu taj lijek. Ne prakticiraju liječenje da bi ozdravili, već on ostane na polici. Zbog toga su i bolesni.“
Vjera je ipak na kraju spoznaja i motivacija volje i samo tako možemo biti zdravi. Živite zdravo, budite zdravi i vjerujte u svoje ozdravljenje.
Izvor: medjugorje-info.com
