Isus je doživio potpuno napuštanje, situaciju kakvu nikada ranije nije iskusio, da bi bio jedno s nama u svemu. Učinio je to za mene, za tebe, za sve nas; učinio je to da nam poruči: ‘Ne bojte se, niste sami. Doživio sam svu vašu osamljenost kako bih vam uvijek bio blizu.’”
Iznad svega, Krist trpi patnju koju mi, muškarci i žene svake dobi, doživljavamo kao posljedicu grijeha: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom” (Lk 23,28).
Nikakva ljudska patnja ne može Krista odvratiti od nakane da nas spasi. “Njegove pribijene ruke raširene su prema svakom ljudskom biću i pozivaju nas da mu se približimo, sigurni da nas prihvaća i obuhvaća zagrljajem beskrajne nježnosti.”
Liturgija Velikoga petka započinje svećenikovim prostiranjem na pod. Tako je bilo i Isusu u Maslinskom vrtu. Svi grijesi čovječanstva, sva ljudska trpljenja i samoća – i naša također – pritisnuli su ga na zemlju, a on je snagu potražio u Bogu Ocu.
Isus je došao na svijet popraviti zlo koje smo sami sebi i drugima nanijeli. Želi nam vratiti slobodu i radost. Njegova je ljubav prema nama beskrajna, te nas uvjerava: “Uzmite jaram moj na sebe … jer jaram je moj sladak, a breme moje lako” (usp. Mt 11,30).
Naši grijesi ne moraju imati posljednju riječ ako dopustimo Isusu da progovori, ako mu dopustimo da nam kaže koliko nas ljubi i da nas ne kori zbog svih tih boli. Danas se sjećamo da je “Isus pao kako bismo se mi mogli uvijek iznova podići.”
Izvor: opusdei.org





