Skupini muškaraca iz Fraternusa postavljen je izazov u kojem su učili kako izvršavati svoju svećeničku dužnost u obitelji. Budući da često čujemo da je otac duhovni vođa u domu, moglo bi se pomisliti da je to jedan od lakših zahtjeva, iako su i post i pokora također bili obavezni. No njihovi izrazi lica otkrivali su zahtjevnost ovog izazova. Kružila su pitanja: „Kako da to učinim?“, „Kako to izgleda?“, „Kako mogu potaknuti svoju obitelj da me slijedi?“ To je dopiralo do srži vrlo duboko ukorijenjenog problema.
Nakon daljnje rasprave i razmišljanja, mislim da možemo uočiti nekoliko razloga zašto je ovaj izazov dočekan s takvim oklijevanjem, čak i među tom skupinom duhovno zrelih muškaraca, i što nam to govori o očinskom vodstvu u domu.
Za sudjelovanje u obiteljskoj molitvi potrebna je ranjivost
Muškarci često smatraju zajedničku molitvu ženskim poslom; vjerne starije gospođe podupiru crkvu svojim krunicama, izlizanim Biblijama i izlizanim molitvenicima. Muškarci ne bi trebali izvana pokazivati ovisnost o Ocu, javno pokazivati potrebu za oprostom ili tražiti savjet i vodstvo. Žene se često vode mišlju kako su one upravo te koje upravljaju prženjem ribe i volontiraju u raznim dobrotvornim organizacijama.
Važno je napomenuti kako je potrebno da i žene i muškarci mole jer molitva je ipak za one koji se oslanjaju na Boga u vjeri, nadi i ljubavi. Ako ne molimo, to je zato što ovisimo o sebi, svojoj sebičnosti i taštini. Trebamo Boga, a bez njega smo i prokleti i u konačnici prazni. Možemo koordinirati i raditi tisuću događaja za Crkvu, a istodobno promašiti istinu vjere. Moramo se moliti ne da bismo ispunili neku obvezu nego zato što nam je to u najistinitijem smislu riječi potrebno. Bogu naša molitva nije potrebna u sebi. Ona ne doprinosi onome što i kome on jest. Trebamo Boga. Bez Njega nam nešto nedostaje. Trebamo molitvu.
I mi očevi također trebamo javno moliti. Ovi javni postupci pokazuju našoj obitelji kako moliti; govore im da mi, koji smo često autoritet u mnogim stvarima, podređujemo vlastite živote nekome iznad nas. Zapravo, vođenje naše obitelji u molitvi jedna je od temeljnih odgovornosti očinstva. Isus Krist nas je naučio kako moliti, dajući nam Očenaš kao savršen primjer molitve. Zapazite ovisnost o Bogu koju Očenaš iznosi: „Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja! I na zemlji kao na nebu! Kruh naš svagdanji daj nam danas“ (izjaviti ovisnost o nebeskom Ocu) „i otpusti nam duge naše kao što i mi otpuštamo dužnicima našim“ (javno pokazati potrebu za oprostom) „i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga“ (tražiti savjet i vodstvo).
Molitva zahtijeva od oca da doista odvoji vrijeme za molitvu
To također zahtijeva da usmjerava i vodi druge u odvajanju vremena. U domu u kojem svi žive zajedno, ali malo rade zajedno, to nije lak zadatak. To je kulturni pomak. Jednostavno rečeno, vođenje zahtijeva rad. Kada svi idu u različitim smjerovima, gdje se jednostavna aktivnost zajedničkog obroka rijetko događa i gdje se slobodno vrijeme troši na neki uređaj, ta obitelj uvelike pati. Molitva prisiljava ponovno ujedinjenje u domu.
Očev rad se njeguje u domu, obavljajući teške stvari poput stvaranja reda, discipline i strukture. Očev rad zahtijeva da se uključimo u obiteljski život, a ne da budemo samo slučajni promatrači. Sveto pismo kaže: „Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati?“ (Matej 7, 9-10). Kada ne komuniciramo i ne vodimo svoje domove, dopuštamo nekome ili nečemu drugome da vodi naše obitelji, možda dajući voljenima kamenje za jelo ili zmije za igru.
Mi, očevi, trenutno smo izazvani da vodimo – ako ne vodimo, predajemo svoju obitelj svijetu. I moramo početi s ponovnim usvajanjem prakse molitve kao obitelj. Spustite kontrolere za videoigre, isključite pametne telefone, prestanite se opsjedati sportom, ukinite pornografiju i prestanite se odreći svog prava na vodstvo. Dopustite mi da ovo ponovim pozitivnije.
Za početak, možda ćemo se morati predstaviti prije nego što se prihvatimo molitve. Podignite glavu i pogledajte svoju prekrasnu suprugu. Ponovno se zaljubite. Družite se sa svojom djecom. Igrajte igre s njima. Jedite obroke zajedno kao obitelj i razgovarajte o svom danu. Podijelite priče iz svoje mladosti i glasno se smijte svojoj prošlosti. Tada, i samo tada, kada ste ponovno zaslužili njihovo povjerenje – kada ste zaslužili pravo da budete saslušani i pokazali svoje ranjivosti – tada ih možete zamoliti da vas slijede u svakodnevnoj molitvi. U tom trenutku, vođenje vaše obitelji u molitvi neće se činiti tako zastrašujućim, tako stranim; to će biti sljedeći logičan korak u ovome što se zove očinstvo.
Počnite jednostavno
Odredite redovito vrijeme za molitvu svake večeri i držite ga se. Možda su ove vjerne starije gospođe na pravom putu! Ako se budete držali plana, postupno će se vaš obiteljski red početi mijenjati i vaše mjesto u domu će postati jasnije, ne zato što radite nešto ispravno, već zato što je Bog pozvan da, kako molimo na misi, „uredi naše dane u miru“.
Što se dogodilo s ovom skupinom muškaraca, uključujući i mene? Izazivali smo jedni druge, smatrali se odgovornima jedni drugima i voljeli jedni druge. Iz noći u noć postajali smo sve svjesniji svoje očinske uloge vođenja u molitvi. Naše su obitelji počele vjerovati nam, slušati nas i slijediti nas u molitvi. Da, ponekad ne uspijemo. Život nam stane na put i upadnemo u loše navike. Ali milošću možemo ustrajati i naše su obitelji bolje zbog toga.
Izvor: catholicgentleman.com
Preveo: M. Đ.
