Generacije dolaze i prolaze, a tijela muškaraca i žena govore istim jezikom. Mladi postavljaju – ponekad i izgovaraju naglas – pitanja koja proizlaze iz njihovih tijela. Odgovori su već u njima: upisani su u značenja njihovih tijela.
Pitanje o seksu
Predavanje završava, a jedno se pitanje nameće bez oklijevanja, želeći biti prvo: „Je li seks grijeh?“ Ono otvara razgovor dok sva druga pitanja čekaju svoj red. Pitanja o ljubavi, predanju, intimnosti, obitelji i djeci, o transhumanizmu i digitalizaciji, o smislu života, smrti i nadi – sva se ona nižu jedno za drugim i na neki su način povezana s pitanjem o seksu, odnosno o grijehu. Moglo bi se reći da je teologija spolnosti u središtu teologije tijela, a teologija tijela vodi prema razumijevanju čovjeka.
Tajna tijela u srcu kršćanskog otajstva
Naš sugovornik, Fabrice Hadjadj, poštujući religioznu osjetljivost onoga tko postavlja pitanje, odgovara jednostavno: „Ne, naša je religija religija tijela.“
Kršćanstvo često shvaćamo kao čistu duhovnost. „Da, ali ne“, pojašnjava Hadjadj, „jer je kršćanstvo duhovnost utjelovljenja – ‘Riječ je tijelom postala’.“ U svijetu koji često teži bestjelesnom i apstraktnom, tijelo dobiva iznimnu važnost: otajstvo tijela nalazi se u samom središtu kršćanskog otajstva. Ne posjedujem tijelo – ja jesam tijelo.
Slika Božja u vidljivom tijelu
U tom trenutku Hadjadj mijenja perspektivu i pitanje spolnosti promatra ne samo religiozno, nego i antropološki. Upravo tu njegova misao postaje duboko teološka, oslanjajući se na biblijsku antropologiju i na teologiju tijela Ivana Pavla II.
Pozivajući se na Knjigu Postanka (Post 1,27), ističe da Bog stvara čovjeka na svoju sliku – kao muško i žensko. Upravo se u toj spolnoj različitosti očituje slika Božja.
Čovjek je jedino stvorenje stvoreno na Božju sliku, a srž te slike povezana je i s njegovom spolnošću. Spolnost izražava njegovu sposobnost odnosa, darivanja sebe, zajedništva i plodnosti. Razlika između muškarca i žene otvara prostor istinskoj ljubavi. Knjiga Postanka jasno ističe tu razliku kod čovjeka, na poseban način.
Tijelo sve to očituje. Kao što je rekao Ivan Pavao II.: tijelo, i samo tijelo, sposobno je učiniti vidljivim ono nevidljivo – duhovno i božansko. Ako tijelo ne govori, slika Božja ostaje skrivena.
Kršćanski pogled na tijelo – pogled na svako tijelo
Promatrajući čovjeka od samog početka, Hadjadj širi odgovor o spolnosti na univerzalnu razinu. Kršćanska vizija tijela ne odnosi se samo na vjernike, nego na svakog čovjeka. To je pogled na tijelo kao takvo – na tijelo svakog muškarca i svake žene.
Dovoljno je promotriti, kaže on, izraz lica u trenutku intimnosti. To nije „službeni“ izraz; može se činiti čak i ponižavajućim jer otkriva osobu koja se predaje drugoj osobi. Seksualnost je prostor izloženosti i ranjivosti, a ne moći. Tu se očituje krhkost muškarca, ali i žene – mogućnost darivanja života, ali i mogućnost da budu povrijeđeni ili iskorišteni. Naša lica i naša tijela govore o dubokom značenju spolnosti.
Seks kao mjesto intimnosti i darivanja
U tom kontekstu tijelo ne skriva ni svoju dimenziju užitka. Seks jest i mjesto užitka, ali za čovjeka on je mnogo više: prostor intimnosti, ranjivosti, predanja i darivanja života.
„Seks je stvarnost u kojoj se daruje srce i traži drugo srce“, kaže Hadjadj.
Ako nema odnosa – ako nema istinske predanosti i traženja drugoga – tada više ne govorimo o odnosu, nego samo o užitku.
On ide još dalje: spolnost „govori“. Ona upućuje na otajstvo druge osobe i na mogućnost novog života. Čovjek možda ne želi uvijek preuzeti odgovornost darivanja života, ali sama njegova narav na to ga poziva. Jer smisao života nije u pukom produžavanju trajanja, nego u darivanju – u darivanju života.
Preispitivanje pitanja
U svjetlu takvog pogleda, pitanje „je li seks grijeh?“ pokazuje se preuskim. Ono polazi od svedenog shvaćanja spolnosti, ograničenog na užitak.
Ispravnije bi pitanje bilo: je li traženje samog užitka, bez odnosa i darivanja, promašaj? Na to pitanje odgovor se već nazire.
Pa ipak, iz generacije u generaciju isto se pitanje vraća. Tijela i dalje govore, a mladi i dalje traže odgovore.
Značenje tijela
Odgovori su već prisutni u samom tijelu. Ono govori da je život dar koji smo primili, da smo pozvani taj dar predati drugome i da smo sposobni darivati život dalje.
Ta značenja tvore svojevrsnu „gramatiku tijela“ – jezik kojim tijelo govori. A taj jezik, u svojoj dubini, govori o Bogu.
Seks i teologija
Hadjadj ide toliko daleko da kaže: u dubini intimnog susreta čovjek se susreće s pitanjima koja su u svojoj biti teološka. Naše tijelo nosi sposobnost da nastavi povijest čovječanstva. U najtjelesnijem krije se ono najdublje i najotajstvenije.
Seks u Božjem naumu
Konačno, spolnost se promatra unutar šire slike čovjeka – u svjetlu Božjeg nauma. U tom pogledu ona je „vrlo dobra“ i pripada planu ljubavi. Kada se živi u istini, ne skreće s puta koji vodi prema zajedništvu i životu.
Na tom putu čovjek naslućuje nešto od izgubljenog raja – ozračje u kojem su tijelo i ljubav bili u potpunom skladu. I zato, u svojoj istini, spolnost nije suprotna radosti – ona je njezin dio.
Izvor: omnesmag.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Wiki
