Na Jubileju obitelji, Lav XIV. izazvao je bračne parove na jedinstvo koje otkriva Kristovu ljubav, poput brakova svetaca.
Živimo u svijetu raširene slomljenosti – slomljenih srca, domova i obitelji – što je u izravnoj suprotnosti s Kristovom dubokom željom da njegovi sljedbenici „budu jedno“.
Papa Lav XIV. potaknuo je sve nas da prihvatimo jedinstvo u podijeljenom svijetu svojom propovijedi 1. lipnja za Jubilej obitelji. Potaknuo je sve kršćane da žive s integritetom i ljubavlju koja naše jedinstvo čini nečim što možemo „proglašavati svijetu“. Njegova poruka bila je jasna: Nastavite se boriti za jedinstvo, čak i kada je teško. Ne odustajte od toga kao od nedostižnog ideala.
Poseban je izazov uputio bračnim parovima, čije jedinstvo svjedoči zajedništvu u ljubavi koju Krist želi za nas. Potaknuo ih je da se ugledaju na primjere bračnih parova koji su zajedno kanonizirani.
Današnjem svijetu potreban je bračni savez kako bi upoznao i prihvatio Božju ljubav te pobijedio sile koje razaraju odnose i društva.
Umiranje samome sebi
Svatko tko je u braku zna da ovakvo duboko jedinstvo nije moguće bez napornog rada. G. K. Chesterton je brak nazvao „dvobojem do smrti, koji nijedan časni čovjek ne bi smio odbiti“.
„Prije braka, mislio sam da je to šala o supružnicima koji se međusobno bore. Ali sada, 12 godina u braku, shvatio sam da je pravi dvoboj protiv mene samog – protiv moje sebičnosti, tvrdoglavosti i ponosa“, zapisala je jedna osoba. Ne može se pobijediti bez unutarnje smrti, sve dok ne dopustim da umru stvari koje stoje između mene i mog muža, sprječavajući nas u punom zajedništvu.
Svjetionici u oluji
Pravo jedinstvo – ne holivudske ili bajkovite romanse, već ljubav rođena iz žrtvovanja, nesebičnosti i predanosti međusobnom dobru – može se činiti nedostižnim ili čak nemogućim u kulturi koja stavlja individualnu autonomiju iznad žrtvene ljubavi, praktičnost iznad predanosti. Baš je zato Papin izazov parovima toliko važan:
„U posljednjim desetljećima primili smo znak koji nas ispunjava radošću, ali i potiče na razmišljanje. To je činjenica da je nekoliko supružnika beatificirano i kanonizirano, ne odvojeno, već kao bračni parovi. Mislim na Louisa i Zélie Martin, roditelje svete Terezije od Djeteta Isusa; i na blaženog Luigija i Mariju Beltrame Quattrocchi, koji su u prošlom stoljeću podigli obitelj u Rimu. I ne zaboravimo obitelj Ulma iz Poljske: roditelji i djeca, ujedinjeni u ljubavi i mučeništvu. Rekao sam da je to znak koji nas potiče na razmišljanje. Ukazujući na njih kao uzorne svjedoke bračnog života, Crkva nam govori da današnjem svijetu treba bračni savez kako bi upoznao i prihvatio Božju ljubav te pobijedio, zahvaljujući njezinoj ujedinjujućoj i pomirujućoj moći, sile koje razaraju odnose i društva.“
Svaki brak utemeljen na „ljubavi koja je potpuna, vjerna i plodonosna“ je svjetionik nade. Poput svjetionika koji vode brodove kroz opasne vode, ljubavni brakovi pokazuju skeptičnom svijetu da je ovakva ljubav stvarna i moguća.
Kada supružnici odluče posvetiti se onome što je T. S. Eliot nazvao „doživotnom smrću u ljubavi“, oni daju drugima nadu da jedinstvo na koje nas Krist poziva nije nemoguć san.
Svaki brak zatim snažno jača one oko sebe, nadahnjujući druge parove da vole jedno drugo kao što je Krist volio.
Sveci nam pokazuju put
Papino poticanje da svoj brak učinite „znakom mira svijetu“ može se činiti zastrašujućim. Ali Papino imenovanje ovih snažnih primjera – Louisa i Zélie Martin, blaženog Luigija i Marije Beltrame Quattrocchi te obitelji Ulma iz Poljske – podsjetnik je da se to može učiniti i da se već dogodilo.
Prihvatimo Papin izazov s radosnim duhom, težeći jedinstvu Krista, radeći iznova svaki dan kako bismo svoje brakove učinili poput brakova svetaca.
Izvor: aleteia.org
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
