Nakon vremena provedenog u ispovjedaonici, svećenik primjećuje da je uzrok velike patnje grijeh. Zlouporaba slobodne volje, iako u početku primamljiva, odvodi čovjeka od Oca, koji je izvor onoga što je istinito, lijepo i dobro.
To odvajanje, predvidljivo, donosi sa sobom sram i patnju. Patnja zbog naših grijeha nije isto što i pokora ili križevi koji dolaze od Boga punog ljubavi. Ne, patnja koja je posljedica našeg osobnog grijeha i mlakosti jest predokus pakla, koji bismo trebali izbjegavati u životu. To je vrsta patnje koja može biti posvećujuća jer dolazi izvan naše kontrole i povezana je s grijehom na širok način – sa zlom u svijetu općenito. Vrsta patnje uzrokovane našim vlastitim grijehom dolazi iz nas samih i povezana je s grijehom na poseban način – kroz naše vlastito zlo.
Bog, naš Otac i Stvoritelj, dobro poznaje našu ljudsku prirodu. Stoga je u srce čovjeka stavio prirodni zakon i dao nam moralni kodeks u Deset zapovijedi i vječnim učenjima Katoličke Crkve da nas vode u nebo. To nisu zadiranja u našu slobodu, već sigurni vodiči koji nas drže podalje od opasnosti, jer odbacivanje tradicionalnog katoličkog učenja stvara vakuum koji vrag previše želi ispuniti svojom tiranijom. Ova tiranija uzrokuje duši, koja je namijenjena da bude s Bogom cijelu vječnost, veliku patnju.
Tradicionalno se Crkva na zemlji nazivala vojujućom Crkvom. Taj je izraz bio razuman podsjetnik katolicima da smo u ratu s đavlom, tijelom i svijetom. Ishod tog rata odredit će gdje ćemo provesti vječnost. Nažalost, u moderno doba ovaj se prikladan opis izbjegava, jer se potreba borbe za vlastito spasenje smatra zastarjelim pojmom iz neprosvijećenog vremena. Međutim, oprez nalaže da ponovimo opomenu svetog Pavla koji crkvi u Filipima govori: „…sa strahom i trepetom radite oko svog spasenja“ (Fil 2, 12).
Borba je kod kuće
Svi mi imamo neprijatelja svojih duša čiji je modus operandi objasnio sveti Petar kada je izjavio da „vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždre“ (1 Pt 5, 8). U kulturi koja općenito niječe nadnaravno, a posebno duhovni rat, neprijatelj naših duša ulazi u obamrlo i komatozno okruženje.
Lav Trocki, rodonačelnik Ruske revolucije 1917. i osnivač Crvene armije, poznat je po svojoj izjavi: „Možda vas ne zanima dijalektika (kulturni rat), ali dijalektika je zainteresirana za vas.“
Možda te Sotona ne zanima, ali on je zainteresiran za tebe. Ako si muž i otac, onda je on zainteresiran za tvoju dušu i duše tvoje obitelji. Jer vrag nesumnjivo razumije strukturu autoriteta u obitelji. Pokušat će izopačiti obitelj duhovno slabeći oca. Jer Sotona je istovremeno izopačen i izopačuje.
Dakle, moramo se boriti ili će posljedica suradnje biti bijeda i ropstvo grijehu u ovom životu i vječno prokletstvo u sljedećem.
Razumjeti neprijatelja
Da bismo se učinkovito borili, a ne divlje i besciljno mahali mačem, kao što je to učinio sveti Petar svojim mačem u Getsemaniju, moramo poznavati taktiku našeg neprijatelja. Bez poznavanja neprijatelja naših duša, neprijatelja koji nikad ne spava, postajemo lak plijen.
Uobičajena aktivnost đavlova napada je kroz iskušenje. Sveti Grgur Veliki rekao je da su tri faze iskušenja: sugestija, užitak i zatim pristanak. Iskušenje i pad Eve primjer su onima koji žele odoljeti iskušenjima Sotone. Lucifer je Evi predložio da ako pojede plod s drveta spoznaje dobra i zla, neće umrijeti, već će postati poput Boga. Kako? Moći će razlikovati dobro od zla. Kakav suptilan prijedlog: Bog ti je lagao, pa ako ne poslušaš Boga, postat ćeš bog. Ti ćeš odrediti što je dobro, a što zlo. Eva nije odbacila prijedlog, već je uživala u njegovim tvrdnjama. Eva je imala pristup mnoštvu drveća, ali na prijevarni prijedlog nije htjela da joj se uskrati zabranjeno voće. Kada se uživa u prijedlogu, onda slijedi ono što je vrlo predvidljivo; pristanak intelekta i volje na iskušenje.
Eva zatim daje plod svom mužu Adamu. Umjesto da zaštiti svoju ženu od iskušenja palog anđela i održi red koji je Bog uspostavio u Edenskom vrtu, on ženstveno prihvaća plod od svoje žene, znajući posljedice nepoštivanja Božjeg autoriteta.
Posljedica se događa
Posljedica grijeha koja se ne ispituje često jest štetan učinak koji on ima na sposobnosti duše. Ako je netko stalno sklon određenom grijehu, posebno smrtnom grijehu, razvit će se porok. Vrlina je dobra navika; porok je loša. Navika se razvija kada se djela ponavljaju. Dakle, ustrajanjem u grijehu razvijamo lošu naviku i ta loša navika postaje ukorijenjena u duši kao porok. Stoga ju je teško iskorijeniti i osjećamo se manje slobodnima. Manje smo slobodni jer intelekt postaje tamniji, što otežava utvrđivanje ispravnog moralnog izbora. Ponavljajući obrasci grijeha slabe volju, što otežava izvršenje kreposnog djela. Porok ubija slobodu.
Naše društvo odbacuje vrlinu, misleći da je samokontrola u biti sputavajuća, ali potrebno je prepoznati da je krepostan čovjek slobodan čovjek. Nije vezan svojim strastima i emocijama, koje mogu zavarati i dovesti do djela koja uzrokuju neizrecivu patnju njemu samome, a ako je muž i otac, i božanskom poretku koji otac uspostavlja u domu. Otac, vođen svojim strastima i manama, nije slobodan donositi moralne odluke u skladu sa svojim pozivom duhovnog i fizičkog zaštitnika svoje obitelji. To ima strašne posljedice za život njegove supruge i djece, jer je Božja volja da otac vodi svoju obitelj u nebo. Kako može voditi ako je kontroliran porokom? Kako može voditi ako je sputan svojim strastima? „Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!“ (Mk 3, 27)
Ako se netko nađe okovan svojim strastima, reakcija ne može biti očaj, već napor da se promijeni smjer. U Isusu Kristu imamo osloboditelja. Slobodu pronalazimo milošću sakramenata, svakodnevnim prakticiranjem malih mrtvljenja, odgovornošću i snagom bratstva te vršenjem vrlina suprotstavljenih porocima ukorijenjenim u našoj duši. Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, Auxilium Christianorum, i njezinoj krunici pomoći će nam da zdrobimo zlo. Samo je njoj dan mandat da mu zdrobi glavu, stoga je Lucifer mrzi demonskim bijesom, ali je se boji istim intenzitetom. Kristovom milošću i zagovorom Blažene Djevice Marije naši će intelekti biti prosvijetljeni, a naša volja ojačana. To je sloboda i snaga koju svijet ne može dati.
Izvor: catholicgentleman.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
