Kada god bi kardinal Pizzardo susreo mons. Josemariju Escrivu, bez obzira na to tko gleda, uzeo bi njegovu glavu među svoje ruke i glasno ga poljubio objašnjavajući: „Hvala ti što si me naučio kako se odmarati!“ A ako bi vidio da su ljudi ostali začuđeni, nastavio bi: „Bio sam jedan od onih ljudi koji misle da u ovom životu, ako ne radiš, gubiš vrijeme. Ali on mi je dao novu, prekrasnu ideju: odmor ne znači ne činiti ništa, nije to lijenost ili obamrlost, već promjena zanimanja, okrenuti se drugačijoj, korisnoj, opuštajućoj aktivnosti na kratko vrijeme.“
Kardinal Pizzardo bio je utjecajan čovjek u Vatikanu, bio je tajnik Svete Stolice i prefekt kongregacije za Sjemeništa i Sveučilišta. Vrlo je dobro znao što to znači naporno raditi, ali nije ništa znao o vrsti aktivnog, obogaćujućeg odmora koji uopće nije gubitak vremena.
Evo kako je Josemarija Escriva gledao na odmor
Uvijek sam shvaćao odmor kao odmak od dnevnih dužnosti, nikada kao ljenčarenje. Odmor znači doći k sebi: obnoviti snage, ideale i planove… Ukratko: Promijeniti zanimanje da bi se poslije vratilo – s novim poletom – na uobičajeni posao.
Brazda 514
Isusov primjer
Kad se mi umorimo – za vrijeme rada, studija, apostolskog zadatka – i kad stojimo pred zidom, onda bacamo pogled na Krista: dobroga Isusa, umornoga Isusa, gladnoga i žednoga Isusa. Gospodine, učinio si da Te lako razumijemo, da Te lako ljubimo! Ti se pokazuješ kao netko od nas, izuzevši grijeh, da nam uistinu postane jasno da mi zajedno s Tobom možemo nadvladati naše zle sklonosti i našu krivnju. Ništa ne znači ni glad, ni žeđ, ni suze… Jer i Krist je bio umoran i gladan i žedan, a i plakao je. Ono što se broji je ispunjavanje Očeve volje, koji je u nebu: obljubljena borba, jer Gospodin stoji uvijek na našoj strani.
Prijatelji Božji 201
Radost, nadnaravno i ljudsko nadanje, spojivi su s tjelesnim zamorom, s boli, sa suzama – jer imamo srce – s teškoćama u nutarnjem životu ili u apostolskom radu. On, perfectus Deus, perfectus Homo – savršen Bog i savršen Čovjek – koji je imao svu sreću Neba, htjede iskušati muku i umor, plač i bol… da bismo shvatili da biti nadnaravan uključuje biti puno ljudski.
Kovačnica 290
Vraćanje na posao
Borite se protiv ovog pretjeranog sažaljevanja samog sebe: zahtijevajte od sebe više! Ponekad mislimo previše na zdravlje; na odmor, koji je sigurno potreban, jer mi se svakako želimo na posao vratiti sa svježim snagama, ali – tako sam pisao već prije mnogo godina -: Odmor ne znači nerad: to je samo opuštanje manje napornim radom.
Prijatelji Božji 62
Tražiti Isusa na odmoru
Zašto ne pokušaš cijeli svoj život preobraziti u služenje Bogu: rad i odmor, plač i smjeh? – Ti to možeš… i moraš!
Kovačnica 679
Gledajte, dakle, da nikad ne izgubite vrhunaravni pravac, niti za vrijeme odahnuća i odmora, koji su također potrebni kao i rad.
Prijatelji Božji 10
Dati dobar primjer
Uvijek imaj na umu da ti surađuješ u ljudskoj i duhovnoj formaciji onih koji te okružuju, i svih duša – dotle dosiže blaženo Zajedništvo Svetih – i to u svakom trenutku: dok radiš i dok se odmaraš; kad se vidi da si radostan ili zabrinut; kad se u poslu ili na ulici kao dijete Božje moliš, izbija iz tebe mir tvoje duše; kad se vidi da si patio – da si plakao – i da se smiješiš.
Kovačnica 846
Uz pomoć Djevice Marije
Na časove ti ponestaje snage? Zašto to ne kažeš svojoj majci: ona je consolatrix afflictorum, auxilium christianorum… Spes nostra, Regina apostolorum. – Utjeha žalosnih, pomoćnica kršćana… Naša nada, Kraljica apostola.
Put 515
Mnoge je godine i sam mons. Escriva odgovarao onima koji su inzistirali na tome da prestane sa svojim aktivnim radom, „Odmorit ću se onda kada kažu ‘Počivao u miru’.” Kako je vrijeme prolazilo, međutim, shvatio je da je u krivu i objasnio je: „Ne možete svoju glavu i svoje tijelo držati pod neprestanim stresom; ako budete to činili, srušit ćete se.“ Međutim, sve do 1958. godine nije imao priliku otići nekuda i odmoriti se.
Od 1958. godine pa nadalje mons. Escriva običavao je napustiti Rim i ljeto provesti u Velikoj Britaniji, Irskoj, Francuskoj ili Španjolskoj, odsjedajući u iznajmljenim kućama. (…) Tijekom svih tih ljeta kombinirao je odmor i učenje, uz poticanje ljudi iz Opusa Dei i njihovih apostolata i to ne samo u Velikoj Britaniji i Irskoj, već i u kontinentalnoj Europi: cestom je putovao u različite gradove Francuske, Španjolske i Njemačke, u Austriju, Švicarsku i Francusku.
Izvor: laudato.hr
