Postoji čovjek na zemlji koji nosi misterij toliko velik da ga čak i anđeli obožavaju. Čovjek koji, iako je stvoren od prašine poput nas, izgovori malo riječi i otvara se nebo: silazi Svevišnji, i kruh postaje živi Bog. Čovjek koji pomazanim rukama i probodenim srcem dotiče Tijelo i Krv Kristovu.
Sveti Ivan Marija Vianney rekao je: „Kad bismo dobro razumjeli svećenika na zemlji, umrli bismo ne od straha, nego od ljubavi“. Svećeništvo je najviše zvanje koje Bog može dati čovjeku. Više od kraljeva, uzvišenije od umjetnika, svetije od redovnika: jer nitko, osim svećenika, ne može reći: „Ovo je Tijelo moje“, i kruh postaje Bog. Otac Pio je priznao: „Bez svećenika, Muka i Smrt Gospodina našega ne bi nam bile od koristi. Svećenik je onaj koji nastavlja djelo Otkupljenja na zemlji.“ Ali iza tog božanskog veličanstva krije se težak križ. Svećenik živi okružen iskušenjima i napadima đavla kao nijedna druga duša.
Don Dolindo Ruotolo upozorava: „Svećenik je Sotonina najtraženija meta, jer kad njega obori, padaju tisuće duša“. Čovjek kojega vidimo kako slavi s mirnoćom i veličanstvom, često noću plače za svojim ovcama. Na svojim ramenima osjeća težinu povjerenih mu duša, a ponekad i usamljenost. Svećenika vole i mrze, poštuju i kleveću. On živi pod unakrsnom vatrom i milosti i pakla. Zato mi, vjernici, imamo svetu dužnost: čuvati ga u molitvi. Nije dovoljno diviti se svećeniku – moramo ga braniti krunicom, okružiti ga žrtvama, prikazivati za njega svoju pokoru.
Sveti svećenik je blagoslov naroda; pali svećenik je rana koja krvari u Crkvi. Ako danas vidite umornog, slomljenog, kušanog svećenika – ne osuđujte: kleknite. Ako čujete da se koleba – ne mrmljajte: zaštitite ga plaštem svoje molitve. Sveti župnik Arški, gledajući misu, rekao je: „Ostavite župu dvadeset godina bez svećenika i oni će se klanjati životinjama“. Evo zašto ne postoji viši, potrebniji, hitniji poziv od svećeničkog na zemlji.
Svećenik je most između neba i zemlje. On je čuvar Euharistije, nositelj Milosrđa, otac duša. A mi, koji od njega primamo samoga Krista, trebamo ga čuvati kao nebesko blago, jer svijet bez svećenika bio bi pustinja bez sakramenata. Molite za svoje svećenike. Volite ih. Branite ih. Jer kad dođe dan u kojem će ostati samo nekolicina, svijet će upoznati najveću glad – glad za Bogom.
Izvor: book.hr
Foto: Unsplash
