Jednog dana u ljeto 1963. Antonio Ardillo pretrpio je moždani udar od kojeg mu je desna strana tijela ostala paralizirana. Kad je njegova dobra prijateljica Anna Rossi čula vijest, požurila ga je posjetiti u bolnicu gdje joj je Antonio pokazao svoju nepomičnu ruku i nogu. Anna je bila izrazito žalosna i pitala se kakva će biti njegova budućnost s obzirom na to da je radeći kao frizer uzdržavao suprugu i djecu te je cijela obitelj ovisila o njemu.
Obećala mu je kako će ga ona i njezin suprug, čim mu se povrati snaga, odvesti u San Giovanni Rotondo kako bi upitao Padra Pija za molitvu i ozdravljenje. Antonio je rado pristao na tu ideju iako već dulje vrijeme nije odlazio ni na misu. Unatoč tome, radovao se danu kad će se susresti s Padrom Pijom. Nakon dva tjedna u bolnici Antonijevo se stanje toliko popravilo da su ga liječnici pustili kući, a jedini znak da je doživio moždani udar bilo je lagano šepanje.
Anna i njezin suprug zajedno s Antonijom i njegovim sinom uskoro su otputovali u San Giovanni Rotondo. Sudjelovali su na misi koju je predvodio Padre Pio i bili sretni što su našli slobodna mjesta u prvom redu. Nekoliko puta tijekom mise osjetili su prekrasan miris koji je poput blagog povjetarca dolazio i ispunjavao svaki kutak crkve. Svetac je u više navrata gledao upravo u njih, a Anna je u sebi molila ne samo za Antonijevo tjelesno, već i za duhovno ozdravljenje kako bi mu se obnovila vjera.
Nakon mise Antonio se otišao upisati za ispovijed. Imao je vremena ispitati svoju savjest i pripremiti se za susret sa svetim kapucinom. Kad je napokon došao red na njega, u ispovjedaonici je uspio tek nešto izustiti prije nego što ga je Padre Pio zaustavio riječima: „Nedjeljom ne ideš u crkvu…”
„Ali, moje me zanimanje obvezuje da radim nedjeljom!” odgovorio je Antonio i dodao: „Moram raditi i na blagdane i svetkovine.”
„To je neprihvatljivo! Nedjelja je sveti dan Gospodnji. Ne mogu ti dati odrješenje”, kazao je Padre Pio.
Ispovijed je završila prije negoli je i započela.
Antonio se vratio kući pun tuge i razočaranja jer želio je dobiti odrješenje Padra Pija. Ipak, odlučio je poslušati savjet svetog svećenika. Prestao je raditi nedjeljom i osjetio financijski gubitak, no unatoč tome mogao je podmiriti sve potrebe svoje obitelji. Vratio se vjeri i osjetio veliki mir u svom srcu. Nikad više nije propustio nedjeljnu misu.
Sljedeći put kad je posjetio San Giovanni Rotondo, Padre Pio ga je srdačno pozdravio i razgovarao s njim te mu na kraju ispovijedi udijelio odrješenje za kojim je Antonio čeznuo. Njegovo je srce bilo ispunjeno neopisivom radošću jer bio je novi čovjek, a supruga, djeca i svi koji su ga poznavali jasno su mogli vidjeti razliku.
Antonio je povjerio Anni kako je sretan što još uvijek lagano šepa jer to mu je bio podsjetnik kako je Padre Pio ušao u njegov život kad ga je najviše trebao i usmjerio ga na pravi put.
Izvor: bitno.net
Foto: Unsplash
