Danas slavimo i spomendan svetog Danijela, starozavjetnog proroka. Jedan od četvorice velikih proroka, rodio se oko godine 619. (po nekima 623.) prije Krista, a preminuo oko 536. Ime Danijel znači na hebrejskom “Bog mi je sudac”.
Rane dane proveo je u Kraljevstvu Juda. Prema Svetom pismu, odveden je godine 605. s drugim izraelskim mladićima (Ananija, Mišael, Azarija) u Babilon, gdje se najprije školovao, a zatim služio na dvoru babilonskih i perzijskih kraljeva kao tumač snova i tajnih znakova. Bio je savjetnik babilonskog vladara Nabukodonozora II.
Na Danijelovu molbu kralj Kir je 558. dopustio Izralecima povratak u domovinu. Svojim spisom (“Danijelova knjiga”) pripada poučnim piscima i “velikim prorocima”. Knjiga je u originalu napisna dvojezično, na hebrejskom i aramejskom jeziku. Danijel koristi izraz “Sin čovječji” (Dn 7,13), kojim je kasnije Isus imenovao samoga sebe i time potvrdio, da je obećani Mesija. U govoru na Maslinskoj gori, Isus imenom spominje Danijela (Mt 24,15). Pojedini dijelovi Novoga zavjeta povezani su s Danijelovom knjigom i proširuju viđenja, koja je Bog dao Danijelu.
Uvjeren da Bog određuje tijek povijesti, on događaje tumači kao prolaznu kušnju koju treba izdržati dok ne nastupi trajni mir. Opisao je život na babilonskom i perzijskom dvoru, a epizode iz njegova djela poslužile su kao motiv mnogobrojnim slikarskim djelima (“Danijel u lavljoj jami”, “Tri mladića u užarenoj peći”, “Priča o Suzani”).
Posvećene su mu mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Danilo kod Šibenika, Seget Gornji).
Izvor: zupajastrebarsko.hr
