Sveti Flavijan (Flaviano), rimski mučenik, rođen je u IV. stoljeću u Rimu. Njegova supruga bila je sveta Dafrosa, a njegove kćeri sveta Bibijana i sveta Demetrija.
Za vladavine cara Konstantina Velikog Flavijan je bio njegov namjesnik u Rimu i kao kršćanin pružao veliku potporu rimskim kršćanima. Novi car Konstancije, nesklon kršćanina, Flavijana je smijenio s namjesničke službe, a njegov nasljednik, car Julijan Otpadnik, počeo je kršćane i progoniti.
Flavijana je uhitio novi carski namjesnik, njegov stari protivnik Apronijan, u trenutku dok je pokapao trojicu mučenika. Kad je Flavijan posvjedočio svoju vjeru u Krista Gospodina, plamenom mu je u lice utisnut znak robova. Osuđen je na prisilni rad blizu termi jednog poganskog hrama u Laziju (Aquas Taurinas). Nedugo potom, oko godine 362., Flavijan je umro od gladi i zlostavljanja.
Pobožni puk štuje svetog Flavijana u mnogim dijelovima Italije, a naročito u Laziju i biskupiji Viterbo. Flavijanove relikvije čuvaju se u gradu Montefiasconeu (provincija Viterbo, Lazio), čiji je zaštitnik, neke u katedrali svete Margarete, a većina u crkvi koja nosi njegovo ime. U toj drevnoj crkvi relikvije svetog Flavijana počivaju više od jedanaest stoljeća. Papa Lav IV. spominje ih u jednom svojem pismu već 852. Položene su podno oltara, u mramornoj urni.
O Flavijanovoj kćerki, svetoj Bibijani (Viviani) pišemo u prilogu od 2. prosinca. Svetu Dafrosu, Flavijanovu suprugu, Crkva spominje 4. srpnja, a drugu kćerku, svetu Demetriju, 21. lipnja. I one su mučeničkom smrću proslavile Krista Gospodina.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
