Sveti Miguel Febres Cordero, ekvadorski redovnik, pripadnik reda Braće kršćanskih škola (lasalijanci), rođen je 7. studenoga 1854. u ekvadorskom gradu Cuenca kao Francisco Luis Florencio Febres Cordero y Munoz, u imućnoj i utjecajnoj obitelji, sin profesora engleskog i francuskog jezika Francisca Febresa Cordera i Ane Munoz Cárdenas.
Do pete godine života nije mogao ni stajati ni hodati, a prohodao je iznenada, po ukazanju i zagovoru Blažene Djevice Marije. Od desete godine pohađao je u rodnom gradu školu koju su 1863. osnovala Braća kršćanskih škola (Fratres Scholarum Christianorum). Pristupio je Braći 24. ožujka 1868. kao prvi Ekvadorac i uzeo redovničko ime Miguel.
Brat Miguel (Hermano Miguel) djelovao je više od trideset godina kao učitelj španjolskog jezika i književnosti u glavnom ekvadorskom gradu Quitu. Omiljen, svestran, plemenit, marljiv i poduzetan, pisao je školske priručnike, katekizme, ode, himne, pedagoške rasprave i drame. Školski nadzornik, vodio je centre za duhovnu obnovu, pripremao djecu za prvu pričest.
Već su ga života zvali „santo“ („svetac“) zbog njegove blage naravi i urođene skromnosti. Objavio je 1875. vrijedan udžbenik španjolskog jezika. U Europu je prvi put putovao 1887. i u Rimu bio nazočan beatifikaciji osnivača svoje družbe, Jean-Baptistea de La Sallea.
U znak priznanja za svoja lingvistička i književna djela primljen je 1892. u Ekvadorsku nacionalnu akademiju, a postao je kasnije i dopisni član akademija u Španjolskoj, Francuskoj i Venezueli. Bio je ravnatelj novaka svoje družbe od 1901. do 1904. Zbog protuvjerske politike tadašnjeg ekvadorskog predsjednika Eloya Alfara Hermano Miguel morao je 1907. napustiti domovinu.
Najprije se uputio u Francusku, gdje su Kršćanska braća morala zatvoriti svoje škole pa je njihova matična kuća premještena u Lembeek kod Hallea (Belgija). Tamo se bavio prevođenjem francuskih dokumenata svoje družbe na španjolski jezik. Premješten je 1909. kao učitelj novaka u katalonski grad Premia de Mar (županija Maresme, provincija Barcelona). Tamo je preminuo 9. veljače 1910. od posljedica upale pluća.
Papa Pavao VI. proglasio ga je 30. listopada 1977. blaženim, a papa Ivan Pavao II. 21. listopada 1984. svetim, kao prvog Ekvadorca (prva sveta Ekvadorka je Mariana de Paredes).
Miguelove relikvije od 1937. počivaju u Quitu, a njegov grob je omiljeno hodočasničko odredište. U Ekvadoru ga smatraju nacionalnim junakom zbog njegovog zalaganja i uspjeha na mnogim područjima. Zaštitnik je Ekvadora, Braće kršćanskih škola, sakate djece, učitelja i pisaca.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
